Ovaj bend sam otkrio prilično kasno, tek nakon njihovog trećeg studijskog albuma, "it still moves", nakon kojeg sam preslušao prijašnja dva i što reći, kao i svatko tko voli odličnu glazbu, posebice specifičan mix stilova koje oni miješaju, bio sam oduševljen.
Tad je uslijedio "Z" koji mi ih je svrsato među sam vrlo visok vrh omiljenih bendova današnjice.
Od tada me najviše zanimalo koliko će sljedeći album sličiti njemu.

Na "evil urges" sam/smo čekali tri godine, u međuvremenu je izašao savršeno izbalansiran dvostruki live DVD/audio koncert "okonokos" gdje se i uživo moglo čuti i vidjeti koliko je ovo jak bend, stvoren i za intimnije atmosfere pa i za stadionske razmjere, te koliko je uistinu vokal lidera ovog benda moćan, a opet blag i smiren, jednostavno savršen.

Ali s vokalne strane to nikad nije ni bilo upitno, jedino pitanje je bilo koliko će nas više iznenaditi.
Jer frontmen Jim James ima, po većini kritičara, a fanova posebno, trenutno jedan od najboljih vokala u pop/rock žanru.
To najbolje bi se moglo definirati kroz mnogo stvari, ali ono što ga zaista izdvaja najviše od svega jest ta neopisiva mekoća njegova glasa.
Kad ga slušate imate osjećaj kao da pjeva neki mladi školovani glazbenik u kravati i odijelu, koji svako jutro sigurno popiju doručak od sirovih jaja da mu glas ostane tako svaršen.
U tome mi je ta neodoljiva simpatična mala ironija, jer J.James izgleda, kao uostalom i većina članova benda, kao rodie za Iron Maiden ili Chainsi s početka karijere, duga zapuštena kovrčava kosa i hard-rock/metal look.

Da ne pišem previše o samom bendu, malo i ovom novom uradku.
"Evil Urges" je malo skrenuo od putanje koju su napravili s posljednjim više pop usmjerenijim "Z" albumom, kojeg su krasile prekrasne dionice prožete melodičnosti upotrebe reverb sounda.
Lagano su se vratili na češću upotrebu jačih indie/southern rock rifova nalik s "it still moves" i "the tennessee fire".
Ne zaboravimo spomenuti da nikako nisu napustili onaj svoj country štih kojeg ubacuju i modeliraju od samog početka, kao i naravno, psihodelični aspekt koji se tako fantastično uklopio na "Z"-u.
Još jedna stvar koja je bila temelj savršenstva "Z"-a, Jamoseov najjači adut i instrument - glas, još kada je kombiniran s reverb efektom, i ovdje je integriran, kao i na svakom albumu do sada, ali ne u tolikoj mjeri, naročito ne tolikoj kao na "Z"-u koji se oslanjao i kroz većinu pjesama temeljio na tome modelu.

Ovdje, toga ima otprilike upola toliko, kako slušate pjesme, shvaća se i zašto, sveukupan zvuk albuma nije nastavak "Z"-a.
One pjesme koje po svojoj strukturi ritmova i melodija nisu zahtjevale toliku dozu "Z" zvuka - uvodne dvije "evil urges" s priličnim beckovskim prizvukom i "touch me i'm going to scream pt.1"
Kod onih laganijih dijelova pjesama je baš onoliko koliko treba da stvar učini još boljom te podigne na višu razinu od obične klasične lagane melodičnosti - "thank you too", "look at you".
Negdje je očito da po koncepciji pjesme ne bi odgovaralo da se neki teži reverb mota kroz vokal il kroz samu izvedbu - "i'm amazed", "highly suspicious" koja zvuči kako bi vjerojatno zvučala kolaboracija Princea i Becka, te brža "aluminum park" i vrlo rokerska "remnants".

Tu su i oni biseri s albuma gdje je vrlo istaknut taj reverb sound, kako Jamesa, tako i ostalih instrumenata, posebice gitara - predivna balada "librarian", svježi sporiji country u njihovoj maniri "sec. walkin", i "smokin for shootin" koja se nekako slušno nastavlja na pretposljednju, a ujedno i najbolju pjesmu na albumu, jedno 8-minutno savršenstvo bez premca "touch me, i'm going to scream pt.2".



Ovo je odličan album, u kojem se može naći užasno mnogo stilova, zasebno i oblikovano i gdje se odmah može zaključiti da moraš biti iznadprosječan i učinkovit kompozitor da ti to uspije.
Album sa vrlo malo mana, s pjesmama koji ulaze u uho bez ikakvih problema, nalikuje svojem prethodniku kroz mnogo pjesama i dijelova albuma kao cijeline, u tim dijelovima kao da se opet vraćamo natrag na "Z", pa nas iznenade skokom u drugačije vode, pa opet jedan mali ili veliki povratak "Z"-u, i tako do zadnje pjesme, i te varijacije su odradili strastveno i hrabro.

"Evil Urges" nije toliko savršen kao "Z", nije ni toliko melodičan, ni toliko originalan, ali zaključite sami ako se usudim reći da je "Z" remek djelo moderne glazbe, pa koliko bi ovaj album morao biti dobar da komparira tome i kolike su šanse da jedan bend može to izvesti dva puta zaredom.

Kod "Evil Urges" postoji nešto što je odlučeno da ne bude nastavak prijašnjeg studijskog albuma, nego istraživanje preko granice onoga što im se pruža poslije određenog vrhunca svojeg stvaranja u smislu "Z"-a.
Mnogo govorim o tom albumu, "Z", ali mislim da će se svatko tko je ikada slušao opus ovog benda složiti sa mnom da je to neizbežno, jer to je taj album, album kojeg ima svaki odličan bend, album po kojem mu se određuju i prihvaćaju svi ostali nadalje i otprije.

Neosporiva činjenica je da su My Morning Jacket vodeći bend današnjice po kvaliteti svoje glazbe.
U tom jednom modernom rock zvuku kojim oni bez sumnje dominiraju teško da ih se može nadmašiti.

ocjena albuma [1-10]: 9

vidman // 29/06/2008