Nove nade britanske indie-rock scene objavile su vrlo dobar debi album (UK no.3!) na kome dosta toga treba pripisati njihovim velikim uzorima Talking Heads. Kvalitetan retro s mjestimičnim elektronskim i psihodeličnim eskapadama.

Foals su rock kvintet iz Oxforda kojeg su osnovali dugogodišnji prijatelji iz djetinjstva Yanis Philippakis (gitara, vokal) i Jack Bevan nakon što su zamrznuli rad u kultnom sastavu The Edmund Fitzgerald. Kažu da je ime banda previše ozbiljno premda rade zabavnu i plesnu rock glazbu. Njihove neobjavljene snimke uzeo je Try Harder Records koji im objavljuje dvostruki album ujesen 2008. Nastanak banda Foals je bila igra slučaja, Jimmy Smith i Walter Gervers upoznali su se u školi Abingdon u Oxfordu gdje su imali zajednički band Face Meets Grill na kojeg su skrenuli pozornost članovi Radiohead. Edwin Congreave (klavijature) je u band došao posljednji kada su Foals već potpisali ugovor sa Transgressive Records. Prvi pjevač i gitarist Foals bio je Andrew Mears, član banda Youthmovie (nekad Youthmovie Soundtrack Strategies), no on je napustio Foals nakon prvog singla "Try this on your piano/ Look at my furrows of worry" (objavljen za Try Harder Records) jer je bio zauzet radom na četvrtom Youthmovie albumu "Good Nature". Sami sa svoju glazbu koju rade kao Foals kažu da su spoj minimal-techna, popa Gwen Stefani, minimalističkih strukturnih melodija s utjecajima Steve Reicha, te su svi odreda veliki obožavatelji Talking Heads. Prije nego što im je objavljen ovaj debi album (23.III 2008.) koji je odmah zasjeo na UK no.3 najprodavanijih albuma, Foals su se nekoliko puta pojavljivali na britanskoj TV u emisijama "Skins" (kolovoz 2007.), "T-Mobile Transmission", "The Album Chart Show", "The Culture Show", "Never Mind The Buzzcocks", a nastupili su i u čuvenom "Later with Jools Holland". Također imaju i jedan EP uživo "Live EP" (veljača 2007., Transgressive Records) i 4 singla, spomenuti "Try this on your piano/ Look at my furrows of worry" (2006, Try Harder Records), te "Hummer" (2007), "Mathletics" (2007, UK no.109) i "Balloons" (2007, UK no.39), a sva tri su objavljena za Transgressive Records.



Kao najavu albuma prvo su 10.III 2008. u opticaj pustili pilot-singl "Cassius", plesnu dance-rock skladbu u kojoj se osim specifičnog Franz Ferdinand/ Bloc Party/ These New Puritans zvuka osjete i natruhe Talking Heads, funkoidnih Gang Of Four basova i bogata linija duhača. Singl je dospio na UK no.26 i najavio veliki interes britanske publike za ovaj album. U standardnom formatu od 45 (točnije 46.48) minuta, Foals križaju specifične ostavštine plesnog post-punka, new wavea, dance-rocka (Talking Heads, Roxy Music, rani Simple Minds, Japan, P.I.L., XTC, The Fall, The Cure, A Certain Ratio, Wire...) , a ima i sitnih prispodobi na ska/reggae ritmiku u uvodnoj pjesmi "The French open" gdje odmah dolazi do izražaja visoki i sugestivan vokal Yannis Philippakisa poput Roberta Smitha iz The Cure. Plesne skladbe su još "Red socks Pugie" (drugi singl, objavljen 9.VI, UK no.89) u umjerenom d'n'b-jungle ritmu s pletećim gitarama i basom, te obiljem pozadinskih 'putujućih' psihodeličnih laid-back harmonija klavijatura, zatim "Olympic airways" sa zanimljivim gitarskim melodijama poput zvuka bisernica kako su David Byrne i ekipa iz Talking Heads radili svoje znamenite albume "Fear Of Music" i "Remain In Light". "Electric bloom" će podsjetiti na plesni The Cure iz prve polovine '80-tih i u ovoj skladbi koriste i pripomoć elektronike i ritam mašina, dok je ranije objavljeni singl "Balloons" pravi prototip cjelokupnog plesnog Foals stila s aranžmanom za elektroniku i duhače. Drugi dio albuma je nešto laganijeg tempa - "Heavy water" bi mirne duše mogla da se utrpa u dio new-romantics faze a'la Visage, Classics Nouveaux ili ranih Duran Duran s izletom u današnji gothic neo-folk uz prisustvo ritma koračnice i bogatim duhačkim nadogradnjama. "Two steps twice" uz minimalistički lagani gitarski početak kao da su u pitanju Šumski ili cijelo društvo kraut-rocka, donosi promjenjivi aranžman baziran na laganom i brzom tempu koji u završnici kulminira odriješitim plesnim ritmom. "Big big love (fig.2)" je najdulja skladba na cijelom albumu, te uz početnu ritmiku proizvedenoj udaranju drvenim palicama kao da je riječ o brušenju noža, donose umjereno rasplesani minimalistički dub (nema veze s reggae ritmom), brojne gitarske izmjene na način trzanja žica kao kod bisernica, ali i bogatu glazbenu građu u koju su uključeni i lagani electro-industrial i glitch efekti. Nakon kraćeg eksperimentalno-plesnog instrumentala "Like swimming" u kojem koriste i electro-glitch efekte, album završavaju skladbom "Tron", još jednim brojem u kojem izmjenjuju ritmiku i aranžman za duhače i naglašenu melodijsku bas dinamiku, te se s postepenim nadogradnjama kompozicija penje do kulminacije i ima vitalne karakteristike hipnotičkog kraut-rocka. Karakteristika njihovih aranžmana su stalna ritmička ponavljanja nekoliko stihova koji se postupnom i sukladnom glazbenom minimalističkom nadogradnjom pretvaraju u psihodelični delay efekt.

Simpatično i osvježavajuće minimalističko dance-rock djelo.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 01/07/2008