MARTINA TOPLEY BIRD: The Blue God (Independiente Records, 2008)
Unatoč odličnim solo albumima i predivnom glasu Maritna Topley Bird, vjerojatno će zauvijek biti zapamćena kao "vokal u nekim Trickyevim pjesmama". Činjenica je da nije bilo Martine pitanje je kako bi Overcome, Ponderosa, Pumpkin, Aftermath, a prvenstveno Black Steel zvučale.To je bilo 1994.
Nakon "rastanka" s Trickyem, Martina se malo pritajila, sve do solo prvijenca "Quixotic". Odličan album, no prilično hermetičan, koji je zaslužio nominaciju za Mercury Music Award. Treba čuti Need One, pjesmu u kojoj su glasovno sudjelovali Josh Homme i Mark Lanegan. I Tricky se vrzmao tu negdje. To je bilo 2003.
Trebalo je 5 godina za novi Martinin album. Vrlo zaposleni u zadnje vrijeme Danger Mouse, preuzeo je produkciju u svoje ruke i napravio ovaj album "otvorenim za javnost". Minimalistička elektronika u Phoenix, koja otvara album; neprimjetan klavirski dio u najboljoj ovogodišnjoj pop pjesmi Carnies; soul šezdesetih ubačen u 21 stoljeće u Valentine ili tajanstvena atmosfera Shangri La vrlo lako bi mogle uz pomoć ostatka albuma visoko plasirati ovaj album na kraju godine, a time i natjerati Martinu da nas češće podsjeća da je živa.