Tricky ce izgleda nazalost oduvijek biti jedan od onih umjetnika ciji ce se svaki album, ma kako dobar bio, usporedivati s nekim davnim remek djelom - u ovom slucaju s albumom Maxinquaye s kojim je prakticki izmislio trip hop. Ne mogu ni zamisliti koliko je to frustrirajuce kad ti svaka recenzija albuma vec dobrih desetak godina pocinje i zavrsava sa "Dobro je to al nije Maxinquaye". Nije jedini - ni Oasis nikad nece pobjeci iz sjene Definitely Maybe kao ni Manicsi od Holy Bible. Al eto, ja kakav vec jesam, iako obozavam Maxinquaye, puno vise volim Trickyije novije uratke od Juxtapose pa naovamo.

Pokusavajuci nadmasiti samog sebe Tricky je po meni jedino uspio postici to da ga na albumima Pre Millennium Tension ili Angels With Dirty Faces ne mogu izdrzati poslusati od pocetka do kraja. Srecom, Knowle West Boy nije iznimka od posljednjih par albuma i vjerno nastavlja tamo gdje je stao odlicni Vulnerable. Ovo je i dalje najpopi Tricky kakvoga uopce mozemo zamisliti u tom njegovom organiziranom kaosu koji je i dalje posebno lud i rastiman al ima pocetak i kraj. Pjesme cak djele i tematiku pa nam ovaj put Tricky prica o svom djetinjstvu i ocekivano, sve to zvuci ko gansterski film.

Kao i obicno, Tricky je odnekud iskopao hrpetinu nepoznatih zenskih i muskih vokala koji uz njegovo trademark saptanje zvuce genijalno. Posebno treba izdvojiti uvodnu Puppy Toy, ludi i histericni single Council Estate (jedna od najboljih Trickyijevih pjesama uopce) i folki tunngovsku zavrsnicu School Gates. Jedini, al stvarno mali promasaj je obrada pjesme Slow od Kylie Minogue koju po meni nije dovoljno rastimao pa mi je malkice dosadna kad se gleda uz ostatak albuma.

Na kraju samo mozemo reci jedno veliko bravo i brojati dane do koncerta na Frequencyiju kad cemo ovoga genijalca napokon vidjeti na djelu.

ocjena albuma [1-10]: 9

kris // 30/06/2008