U Europi je poznat i priznat post-rock stil kao prepoznatljiva sfera postmodernističkog undergrounda, a u Americi post-metal kojeg posljednjih desetak godina preferiraju black-metal sastavi u posve novom izdanju koje ne zaobilazi ni ambijentalne, pa čak i eksperimentalne teritorije.

Tek drugi studijski album gothic/black metal-punk kvarteta iz Seattlea (Washington, USA) koji premda postoji više od deset godina još nije izašao izvan tamnih prostora vlastitog undergrounda. Prvi puta su se oglasili 7'' singlom "Circus/ Seven" 1997.godine, te su godinu kasnije objavili drugi singl "Outcold/ Soundtrack (Behemoth)". Oba singla su izdana za malu etiketu Arm Records u ograničenim tiražima od svega 1000 cd-ova i nekoliko stotina vinila u zelenoj i bijeloj boji. Treći singl bio je "Zeen" (1999.), te su prije nego što će im Arm Records objaviti prvi album "Requiscat" u samo 1000 kopija, objavili za fanzin 52 PG Zine singl uživo "Resurrect/ Crepuscule wires" u samo 500 vinilnih primjeraka. 2002. ponovno reizdaju album prvijenac, ovaj puta za Power-It-Up Records u samo 110 plavih i 439 crnih vinila, te od tada do 2007. objavljuju samo split 7'' singlove sa Teen Cthulhu (2003, Accident Prone Records), The Esoteric (2003, Interference Records) i Fall Of The Bastards (2003, Parasitic Records). Svi ovi split singlovi objavljeni su u samo 500 primjeraka, te Wormwood ima svoju malu, ali vjernu publiku uglavnom po zapadu USA. Nije poznato da li su gostovali na Europskom kontinentu.

Njihova trenutna postava, što je zanimljivo za heavy-metal sastav nema gitaru, ali zato ima dva basista, Larry Periggija koji je i glavni pjevač, te fretless basistu i pratećeg pjevača Patrick Freeda. Ostatak kvarteta čine Lara Haynes Freed (klavijature, prateći vokal), Pete Jay (bubnjevi, prateći vokal) i Brandon Fitzsimons (sampler, udaraljke, vokali). "Starvation" je kao i u slučaju mnogih black metal sastava više orijentiran ka gothic-rocku, post-punku i new-waveu, te sintagmama mračnih melodijskih zvukova klavijatura i harmonijskom odnosu koji je najbliskiji psihodeličnim albumima The Cure s razlikom što Wormwood ima mračne, bolne i jecave crust metal vokale. Ostatak glazbe se mirne duše može utrpati u kategoriju koja varira između spomenutih stilova s dodatkom industrial neo/folk i ambijentalne eksperimentalne scene, te je posve sličan one-man projekt bandu Xasthur iz Alhambre (Kalifornija, USA). Ipak, za razliku od Xasthur koji je gotovo melodijska preslika The Cure u mračnom izdanju, Wormwood zbog petoro glazbenika daleko veću pažnju posvećuje detaljima i glazbenim efektima, aranžmanima, te mješovitim vokalima koji od crustova dopiru i do visokih, gotovo nježnih glasova klavijaturistice Lare (pjesme "Release from expectation", "The towering outdoors", "No true altruism"). Uz uobičajeno trome, gotovo post-rock ritmove (u ovom slučaju post-metal), lijene minimalističke melodije i vrlo dugačke kompozicije od 5 do 12 minuta koje gotovo dopiru i do tendencija sympho-rocka imaju i jednu neuobičajenu kratku sonatu za piano (naslovna "Starvation"), nevjerojatno tromu i nježno ekspresivnu obradu The Smiths ("Last night I dreamt that somebody love me"), laganu "As you bind, so you are bound" koja je ustvari pravi post-metal sympho-rock i završnu eksperimentalnu "Gluttony" sa obiljem vokalnih i inih samplova koji su emitirani naopačke. Manjak gitare nadomješten je sa distorziranim zvukovima basova koji su kombinirani debelim premazima fretlessa i povremenim noise škripovima, tako da metal tretman nije ništa izgubio na svojoj privlačnosti, dapače, ovim albumom je dobio svoj finiji, eksperimentalniji i pomlađeni šarm kojeg traže mnogi ljubitelji ne samo metala, već i alternativnog rocka.
Nakon ovog albuma budućnost metala izgleda unatoč svim mrakovima koji su sadržani na njemu daleko svijetlije, pristupačnije i otvorenije prema mnogim transžanrovskim kombinacijama.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 27/03/2008