Prefuse 73 je oneman band Guillermo Scott Herrena rođenog u Miamiu. Otac mu je Katalonac, a majka Irsko-Kubanskog porijekla. Trenutno Prefuse 73 živi u Barceloni, a do sada je objavljivao i pod imenima Savath & Savalas (albumi "Folk Songs For Trains, Trees And Honey", 2000., "Apropa't", 2004., "Golden Pollen", 2007.), Delarosa And Asora (albumi "Sleep Method Suite", 1997. i "Agony, pt.1", 2001.) i kao Piano Overlord (album "The Singles Collections", 2005), a ima i jedan album kojeg je pod svojim pravim imenom objavio kao "Sleeping Saturday And Sunday Afternoons" (2003.) u kolaboraciji sa Four Tet i Manitobom.
Herren je karijeru započeo kao DJ u malom noćnom klubu u Atlanti, te je izgradio vlastiti studio u kome je producirao uglavnom dirty south hip-hop, a s vremenom počinje raditi i na solo skladbama. Plod prvih radova bio je album "Sleep Method Suite" 1997. potpisan kao Delarosa And Asora kojeg je komponirao na second-hand instrumentima i ritam mašini. 2000. se preselio u New York gdje realizira album "Folk Songs For Trains, Trees And Honey" pod imenom Savath & Savalas na kome doseže fokus ambijentalnog i acid-jazz plesnog izraza. Pod nazivom Prefuse 73 najcjenjeniji mu je album "One World Extinguisher" iz 2003. gdje se okušao u neobičnim plesnim elektronskim sferama koje je upotpunio s neslužbenim remix albumom "Extinguished: Outtakes". 2005. objavljuje treći album "Surrounded By Silence" na kome je surađivao s mnoštvom različitih glazbenika iz mnogih žanrova iz oblasti mainstreama, hip-hopa do undergrounda. Objavio je još i 6 EP-ija, 10 kompilacija, te ima i jedan neobjavljeni album "Out Takes For '88" kojeg je snimio još 2001., a svi odreda su potpisani različitim, već spomenutim imenima.

"Preparations" je četvrti službeni album Prefuse 73, a objavljen je u kasnu jesen 2007., te se na njemu u određenu ruku nastavlja vrlo uspješna suradnja s nekim glazbenicima koje je imao na prethodnom albumu "Surrounded By Silence". Elektronski ritmovi koji variraju od trip-hopa do umjerenog i gotovo slowdown tempa su ravnomjerno raspoređeni tijekom čitavog albuma koji nameće nekoliko potencijalnih singlova mada Prefuse 73 u principu rijetko objavljuje singlove s albuma. To su prije svega kompozicije "Class of 73 bells (feat.School Of Seven Bells)" sa sitnim natruhama egzotičnog plesnog world-musica i podloge koju čini imitacija gudača i "Smoking red (feat.John Stainer)" sa lakšim d'n'b ritmovima, mnoštvom režavih zvukova klavijatura i obiljem samplova različitih vrsta. Ostale skladbe su uglavnom lepršavog umjerenog plesnog tempa koji je nešto brži od uobičajenog trip-hopa ("Beaten Thursdays", "Girlfriend boyfriend", "I knew you were gonna go"), te se u njima Prefuse 73 prikazuje prvenstveno kao vrlo umješan DJ i sample producent koji na otprilike vrlo sličan način poput Unklea spaja niz različitih stilova u vlastiti izraz. Tako se ovdje nalazi spoj funka, soula, hip-hopa, dancea, latino i eksperimentalne glazbe u brojevima "Prog version slowly crushed", "Noreaster cheer", "Let it ring", a najoriginalniji je u detaljima koje obogaćuje inovantnim efektima poput emitiranja samplova unatrag ili ih posebnim tehnikama modulira i preobražava u posve neobične zvučne elektronske eskapade kao u elektronsko-eksperimentalnoj kompoziciji "Aborted hugs" koja traje svega minutu i pol. Najkompleksnija skladba čitavog albuma je "Pomade suite version one" gdje je na umjereno plesni slow down hip-hop tempo nafilano gomila različitih samplova iz oblasti breakdancea, funka, popa, elektronike, različite glazbe i folklora, te su svi skupa propušteni kroz tko zna kakve studijske efekte. Također je zanimljiva i pretposljednja "Space + dissonant" u humpa-cumpa ritmu s izmjenama nekoliko različitih tempova, lepršavom laid-back atmosferom, zvukovima gudača i uvrnutih samplova. Posljednji broj "Preparation outro version" je svojevrsni spoj laganog industriala, dark-wavea i eksperimentalne minimalističke glazbe te potpuno odskače od cjelokupnog materijala što dovoljno govori da se ovaj autor vrlo dobro snalazi i na nekom posve drugačijem glazbenom teritoriju.
Jedini singl skinut s albuma je "Interregnums" u kojoj čitavu kompoziciju sviraju glazbenici, a može se okarakterizirati kao prodor Prefuse 73 u istraživanje orkestralne soundtrack glazbe, no on se nalazi posebno pakiran kao bonus cd u ograničenoj nakladi.

Album je dosegao vrlo visoke pozicije na USA i Europskim independent top listama uoči Nove 2007. godine.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/02/2008