Kako koncert koji je trebao biti moj "post rock favourite of the year" nije ostvario očekivanja, a svakako godišnju post rock "terapiju" moram primiti radi lakšeg funkcioniranja, čekao sam i čekao da ne ostanem bez nje.

Već skoro na izmaku snaga i godine, najavljeni su CASPIAN. No, da budem iskren u najavi me njihovo ime nije toliko privuklo koliko ime njihove predgrupe - THISQUIETARMY. Eric Quach, koji se pojavljuje pod tim zanimljivim pseudonimom, zainteresirao me prošle godine sa svojim albumom Resurgence prvenstveno zato što sam ispod lejera buke koje ovaj momak proizvodi čuo dobru i zenimljivu melodiju i korijene shoegazea i postpunka. Čekirao sam i zvijezde večeri, CASPIAN, koji su me prvom prilikom obuzeli i shvatio sam da je ta večer, kada ću primiti potrebnu godišnju dozu post rocka vrlo blizu.

Šteta što su Emphasis, kao domaće uzdanice na ovom koncertu morali otkazati nastup, no to je možda dalo malo više vremena ostalim bendovima.

Osim iznenađenja zbog pretumbacije ulaza u Attack, na početku koncerta, koji je krenuo nešto iza 21:30, iznenađujuć je bio i mali broj ljudi koji su došli pogledati THISQUIETARMY.

Eric, koji Caspian prati na ovoj turneji, pojavio se sam s gitarom i 157 raznih pedala i efekata koje je tijekom četrdesetominutnog nastupa vrtio i udarao. Na početku krenuo je s tihom bukom gitare koja se pretvorila u malo jaču buku a sve se činilo da nekakvim "random" potezima pretvara zvuk i drugi zvuk i buku u drugu buku. U jednom trenutku pojačao je i nasnimljenu pozadinu ritam mašine što je podsjetilo na JOY DIVISION trenutke a kasnije sam na gorespomenutom albumu razaznao da je to bila pjesma Revival. Također, pred sam kraj nastupa u tu jednu dugačku pjesmu kojoj smo mogli ubrati samo početak i kraj ubacio je i predivnu Gone to the unseen, u instrumentalnoj verziji. Da nije sve bilo slučajno odsvirano prikazao nam je video koji se vrtio tijekom Ericove svirke, na kojem se točno u trenutku kada je kulminirao njegov nastup prikazao natpis THISQUIETARMY što je označilo kraj. Šteta što ga nije vidjelo više ljudi, jer, pokazalo se kasnije, na CASPIAN je bilo mnogo mnogo više publike. Što je bilo i za očekivati.

Petroka zvana CASPIAN dolazi nam iz Beverlya, Massachusetts, što su i sami naglasili. Svi u crnom izgledali su impozantno na malom stejdžu Attacka, a centralna figura Philip Jamieson, svojom je visinom odudarao od ostatka, a ja sam se stalno bojao kako će glavom roknut u niski strop Attacka. Srećom to se nije dogodilo, no on je cijeli koncert odsvirao u nekom polupogrbljenom stavu. Enivej, krenuli su lagano s prve dvije pjesme s albuma "Waking Season". u kojima su nam pokazali zašto imaju tri gitare, bas i bubanj u bendu. Nakon toga su starim fanovima dali malo na volju, da bi za kraj koncerta opet se posvetili novom albumu. Meni osobno, kao novom fanu CASPIANa, Halls of the Summer bila je nešto savršeno i nešto što bi mogao slušati svakidandvadesetičetitisataneprekidno. Fire Made Flesh ostavljena za kraj regularnog dijela upravo je pjesma za završetke i čovjek bi pomislio da se nakon toga ne može ponovo izaći i nadmašiti tu pjesmu.

No, CASPIAN su na bisu uz Sycamore gdje su počeli su standardnoj formaciji, da bi jedan po jedan gitarista i basist, osim Philipa Jamiesona, uzeli palice u ruke i pomogli bubnjaru, uz krešendo i sroboskopsko svjetlo, završiti koncert. Nakon toga, stvarno se više ne bi imalo smisla vraćati, a vjerujem da nikom tko se našao te večeri u Attacku, još dugo dugo nije sišao smješak s lica. Čini se da je slično bilo i s članovima benda, pa se ne bih začudio da nas na sljedećoj turneji opet posjete.

pedja // 06/11/2012

> vidi sve fotke // see all photos