Nakon odličnog ovogodišnjeg živog izdanja "Live at Old Church" (još uvijek ga možete besplatno ili uz donaciju skinuti na njihovoj stranici), a na kojem je zabilježeno pet pjesama s prva dva albuma, netom prije početka turneje, oglasili su se i s novim studijskim albumom.

CASPIAN su krenuli kao šestorka 2003, i ostali takvima uz male promjene u sastavu. Kao što sami kažu, nitko ne pjeva, a sviraju poneka opako žestoke, a ponekad smirene i lagane komade, koji se svakako mogu ubaciti u post rock ladicu.

Kao i kod svakog post rock instrumentalnog benda, ponekad se teško uživjeti u ono što su članovi benda svojim sviranjem htjeli prenijeti na slušatelja, a ponekad ta misao nije ni bitna, ako slušatelj ulovi neku drugu, koja se njemu u tom trenutku čini zanimljivom.



Tako je mene Halls of the Summer ulovila u vožnji ličkim dijelom autoceste A1 u predivnom jesenskom suncem okupanom predvečerju, gdje su se zimzelene biljke klanjale šareno pobojanim listopadnim kraljicama. Tog sam se trenutka ušaltao u album i više mi nije izlazio iz plejera, iako sam u sljedećoj pjesmi, Akiko, otišao putem mora, a High Lonesome mi se učinila predugom u sporom početku a prekratkom u pržečem završetku.
Na Long Desert Mile, ušao sam u tunel Mala Kapela, koji mi se učinio nekom zaboravljenom prog rock garažom sedamdesetih, a kao prijatelj benda na toj sam probio mogao s njima i aaaaaaaa-kati pjesmom, kad god sam htio.

Da bi ostao dosljedan pejzažnim opisima pjesama u Fire Made Flesh, osjetio sam vatru kako tiho ključa sve (do četvrte minute odnosno sve) dok ne podivlja i razgoropadi se nošena burom, da bi je tek (u osmoj minuti) koordiniranom akcijom kanadera i kopneni vatrogasnih jedinica zaustavili na svom brutalnom pohodu.

Jel' bilo sve jasno?

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 07/10/2012

PS: CASPIAN sviraju u Attacku 04/11/2012 zajedno s THISQUIETARMY i EMPHASIS.