Na samom početku ove godine i pomalo neočekivano, izašao je prvi uživo snimljeni EP sada već, može se reći, kultnog šesteročlanog sastava Caspian iz Massachusettsa, formiranog 2003. godine. Ovaj novi EP je zapravo njihov prvi znak života u zadnje tri godine, od kako su objavili svoj posljednji album "Tertia". Naravno, ako ćemo zanemariti prošlogodišnje reizdanje njihova prva dva albuma "You Are The Conductor" iz 2005. i "The Four Trees" iz 2007. godine. EP "Live at Old South Church" je snimljen u okviru njihovog nastupa u humanitarne svrhe, koji je se održao u bostonskoj katedrali prije dvije godine. Također i sva zarada od prodaje ovog EP-ja, koji je izašao u fizičkom obliku svega tisuću primjeraka, ide kao donacija za neprofitnu humanitarnu organizaciju Amirah.

No, vratimo se sada natrag na glazbu i ovih pet kompozicija, koje su se prvotno našle na njihova prethodna tri albuma. Riječ je o skladbama "Last Rites", "The Dove", "ASA", "Concrescence" i "Sycamore". Znači, ne radi se o novim kompozicijama, nego o već objavljenim ali koje idealno svjedoče o svoj snazi Caspiana na njihovim live nastupima. Uz to treba imati na umu da je koncert održan u jednoj ogromnoj katedrali, što je s gledišta akustike i samog zvuka nevjerojatno obogatilo ionako već izvrsne melodije. Glazbu Caspiana je oduvijek bilo teško za opisati ali prelijepo za slušati. A ništa drugačiji slučaj nije ni s ovim EP-jom. Za one koji se još nisu susreli s glazbom ovoga benda, najjednostavnije rečeno, Caspian sviraju instrumentalni post-rock/post-metal. Ali se svojim stilom u veliko izdvajaju iz mase sličnih bendova po žanru. Tri gitare stvaraju jedan izuzetno gusti, atmosferični i topli zvuk, koji se možda najbolje može usporediti s onim koji stvara jedan gudački orkestar. I baš kao i što je katedrala u kojoj je održan ovaj koncert izgrađena u stilu arhitekture venecijanske gotike da naglašava svu veličinu duha, tako su i ovih pet kompozicija jedna svetkovina plemenitih melodija u kojima zaista ima nečega svetog i tajanstvenog. U stvari proporcije ovih skladbi se manifestiraju slušatelju ponajviše kroz valove dinamičnih crescendo i ambijentalnih diminuendo. A njihov akcent leži na ornamentalnim cikličnim gitarskim riffovima i pulsirajućim sveobuhvatno dominantnim melodijama synthesizera. Stvarajući u svojem klimaksu jedan distorzirani vrtlog krilatih melodija, koje posjeduju neku zapanjujuće bestežinsku atmosferičnost sakralne spiritualne glazbe. U samom srcu ovih kompozicija leže monolitne glazbene strukture, koje mjestimično rasplamsavaju toliku izražajnu snagu da se slušatelju okreće stomak od istovremenog nadiranja pravcatih zvučnih zidova ogromne i razarajuće harmoničnosti, samo da bi se razbili o sljedeće zatihnuće u kojima gospodaru levitirajući ritmovi bubnjeva i spore intonacije bas gitare. Znači jedno tobogansko glazbeno putovanje od relaksirajućeg downtempa pa do međusobno vrhunski usklađenih zvučnih erupcija epskih gitarskih melodija i moćnih ritmova bubnjeva. I više od pola sata istinskog užitka slušanja na detaljima bogatih i kompleksnih skladbi. U kojima nema vokala, nema odvraćanja slušateljeve pozornosti kroz neke određene tematike, nema manipulacija, već samo jedna osnovna iskrena ideja vodilja u kojoj se može odmoriti, izgubiti i ponovno pronaći na nekom uzvišenijem mjestu. Jer obično se kaže da glazba obogaćuje naš život, a u ovom EP-ju leži izvrstan dokaz da je to zaista tako. I ne samo to, već ujedno i pokazuje da moderna instrumentalna glazba može ponekada kroz svoju konstrukciju zvuka, svoju ekspresivnost i konceptualizaciju podariti slušatelju više nego što je to ikada očekivao.

Ja osobno sam posve pao pod čar ovog EP-ja, a Caspiana već odavno. I kada bi se ovakva glazba svirala u svim Božjim kućama, onda bih se zasigurno preselio i živio u jednoj od njih.

ocjena albuma [1-10]: 10

z. marković // 28/01/2012