Mladen Vujović, meni najviše poznat po sviranju u bendu "Qtera", otkriva u ovom intervju-u svašta, te ima još da se pročita o njemu. Bend je izdao nekoliko pjesama na kompilacijama koje Zdenko iz "Slušaj Najglasnije" uređuje, a televizijski show koji se prikazivao u Crnoj Gori je izdao jednu autorsku pjesmu benda takođe, www.discogs.com/release/6894483-Various-Borba-Bendova, Mladen je gitarista tog Crnogorskog benda, ima samo jedan EP. Planiram da uradimo recenziju tog EP-a, samo treba da se potraži primjerak izdanja i da se okači neđe đe se može preslušati. Ako sve to uspijemo, prepustio bih kolegama s Terapije da napišu koju riječ o tom izdanju. Ovdje su priložene fotografije iz njegove arhive u prilog intervju-u, ljudi koji su obilježili ovaj razgovor u određenom smislu, te dva jedina video zapisa s youtube. Evo šta smo pričali, a ima mnogo toga zanimljivog, retrospektivnog obzora od 90-ih do danas... Možeš li reći čitaocima Terapije.net o detaljima vezanim za interesovanje za noise muziku, u onom sviračkom smislu. Nijesmo svi imali, a imamo priliku da čujemo zvuk koji stvara gitara koju sviraš, i ona je prilično oštra, na momente dođe i ta buka do izražaja. Možda ona neće privući slušaoce koji tragaju za noise albumom, ali ako su zainteresovani da čuju buku gitare koju sviraš mogu čuti "Qteru", nažalost ne uživo, nadam se da je to trenutno?

MLADEN: Pa ja sam počeo da sviram gitaru u sedmom razredu Osnovne škole. Imao sam akustičnu gitaru sa 4 žice i dobio sam je u pravo vrijeme, jer trauma može osobi da pruži drive i hrabrost da istražuje, takođe, iz takvog stanja ljudi najčešće daju svoje najbolje radove. Moja trauma je došla iz situacije u kojoj sam kao maloljetnik bio optužen za pokušaj ubistva, u samoodbrani, naravno, jer je 90-ih bolo mnogo nasilja i nasilnika, neostvarenih mangupa koji su svojim kukavičlukom maltretirali ljude, u mom slučaju mlađe od sebe. U jednom momentu mi je bilo previše, pa sam reagovao pretjerano. Sve u svemu, narednih godinu dana nisam izlazio iz svoje sobe istražujući moju gitaru. Iako sam od prijatelja dobijao savjete i kritike tipa "moraš da počneš tako što ćeš skidati i svirati tuđe pjesme da bi postao muzičar" i slične misli većine. To me jednostavno nije interesovalo, pravio sam svoje linije, figure, melodije, zvukove, svakodnevno. Posle nekoliko godina sam imao i prvu električnu gitaru i počeo da skupljam analogne efekt pedale, i svakoj sam posvetio pažnju kao novom instrumentu, ne samo efektu, nisam tražio prečice, pravio sam svoje. Tako se rodio moj zvuk i moj noise.
"Qtera" nažalost ne nastupa od 2011. godine, međutim, koga interesuje, imamo 2 oficijalna spota na YouTube-u, akustični koncert u podgoričkom kafeu Berlin i mnogobrojne video zapise sa dobrim brojem Lo-Fi snimaka, većinom snimljenih od strane naše publike i ljudi koji su posvećeno dolazili na naše svirke.



Jesu li ti omiljene neke gitare, pojačala ili jednostavno zvuk kojim si očaran i koji želiš da odsviraš za jakom snagom i oštrinom?

MLADEN: Pa mislim da bih se snašao na bilo kojoj kombinaciji gitara i pojačala, iako to nije poenta, no, u prošlosti sam ponekad bio primoran na tako nešto, pa se nauči, kad znaš šta tražiš. Moja ljubav prema određenom zvuku je presudna, volim da kombinujem gitare. Ivan Pejović iz "Beta Barok" iz Cetinja pravi odlične gitare, ali su skupe, pa bih se uvjek zadovoljio sa Fender Jazzmaster-om, nekim starim Gibson-om, tako da i nemam određenu omiljenu gitaru. Svaku svoju gitaru bih ponio na sitne modifikacije ili popravke sjajnom gitaristi i kantautoru iz Podgorice Vladimiru Vukašinoviću. On takođe pravi odlične gitare, tako da se tu zatvara krug. Pojačala koja volim, dugo sam imao H&H, i jak Orange, kao i Fender lampaše. "Qtera" se našla na kompilaciji "Slušaj Najglasnije". Mislim da Vas ona dosta čini nezavisnim. Da li je bio pravi trenutak da se nađete na toj etiketi i potvrdite taj trenutak raspoloženja u bendu, da ste nezavisni?

MLADEN: Nezavisni smo od početka, naravno ne baš kao "Fugazi", ali kao što si sam rekao, Slušaj Najglasnije je bio savršen izbor za nas u tom momentu, mislim da je to bilo pred svirku u Labinu. U svakom slučaju smo ponosni što smo se našli na toj izdavačkoj kući, koja je legendarna sama po sebi. Zdenko je sjajan lik, on nas je kontaktirao, ne sjećam se lakše i ljepše saradnje, što se tiče izdavanja.



Publika ima želju da prisustvuje stvaranju lokalne scene, gledanju i slušanju lokalnih bendova, te ste imali priliku da učestvujete na nekim televizijskim projektima. Kako si zadovoljan s tim, s obzirom na sve što sam prethodno napisao? Imali ste određenu obavezu da se pojavite?

MLADEN: Publika, svakom bendu je svoja najdraža i voljena. Naša publika je bila presudan faktor da se pojavimo na TV-u tada, iako smo se dugo držali podalje zbog loših uslova kao i neozbiljnog shatanja zvuka jednog neobičnog benda koji nije bio u kalupu sa rock starsima lokalnih bendova koji su svirali obrade. Međutim, vremenom smo naučili da sviramo, i izgradili kako svoj zvuk, tako i sve ostalo. Izgradili smo jak talas tada, subkultura je imala svoj glas, autori su nicali kao nikad do tad, i nikad od tad. "Little Radojica is Not Able to Suffer Anymore", "D.S.T.", "Autogeni Trening" koji nastupaju dan danas uprkos trendu cover bendova i lakog novca, "Postmortem", "Bad Taste", "Razdor", "Najtmersi", "Canborn", "Cuban Lab", "Beta Barok", "Punkreas", "Fade Out Sequence" i mnogi drugi su svirali praktično svaki vikend, poetske večeri, vizuelni performansi, alternativni teatar, sve je zaživjelo i mladi ljudi su imali više izbora, čak više nego danas u post-internet Crnoj Gori. Nismo imali obavezu da se pojavimo, odlučili smo da je dobar trenutak, i urodilo je plodom.

Danas možemo čuti i obradu Sleep-a na TVCG, "Paralyzed Dream - Dragonaut" (Sleep) u emisiji "Obrati Pažnju". Kako gledaš na to?

MLADEN: Mislim da je to sjajno. Odabrali su dobru stvar, što pokazuje i stav benda, ili već naličje istog. Opet smo u deficitu sa tim. Emisija "Obrati Pažnju" je trud jedne manjine, ili možda samo jednog čovjeka, Dražena Baukovića. To govori glasno samo po sebi, samo treba obratiti pažnju, jer ne vidim da se širi i razvija ta priča, traganje za svojim glasom, a nije ljudski ni ćutati. Što misliš o tom hladnom znoju i grču da se mladi izdignu iz čitave situacije dok prave razliku između onoga što im se sviđa i onoga što im se ne sviđa, što vole ili ne vole, a prinuđeni su kretati se u zajednici ljudi koju ne žele odbaciti, ali jednostavno ta potreba za izolacijom slušanjem muzike ih distancira?

MLADEN: Čovjek koji ne može da provede određeno vrijeme sam, i nije čovjek. Ne smatram to vrijeme provedeno u samoći pogrešnim, niti navijam za izolaciju, naprotiv, ali čovjek se u svom razvijanju ličnosti susreće sa mnogim poteškoćama, i tu muzika može da odigra veliku ulogu, u privatnom prostoru, u samoći, na dobar način.
Opet, moramo biti svjesni da je u poslednje 3 godine porast samoubistava ušao u kritično crveno. I tu leži odgovornost svih nas... Treba osluškivati, ali ne i gušiti naše mlade ljude. Oni će naći svoj put, ali takođe je super popričati sa nekim s vremena na vrijeme. "Qtera" nije jedina grupa u kojoj si svirao i gitara nije jedini instrument koji voliš da sviraš. U svakoj toj grupi si ti u fokusu kao instrumentalista. Smatraš li sebe multinstrumentalistom koji voli da snima muziku ili jednostavno daješ podršku formiranju grupa đe je pojedini član benda koji možeš biti ti potreban i tako stvarate muziku?

MLADEN: Pa trudio sam se da ne budem ja u fokusu, već sam bio u drugim projektima, bendovima zbog kompletnog zvuka, ponekad i nalaženja identiteta benda, ali najviše zbog igre instrumentima, tog razgovora sviranjem, između nas.

Imaš li omiljena izdanja?

MLADEN: Ne baš, samo omiljene bendove i autore. Od njih volim sve.

U muzici koju slušaš možeš li napraviti listu od deset najboljih?

MLADEN: U, to je teško, ali izdvojiću
- Nirvana
- Soundgarden
- Sonic Youth
- Morphine
- Slint
- Arab Strap
- Mogwai
- Slowdive
- Jeff Buckley
- Massive Attack
- Ministry
- Block Out
- Pixies
- ItchI Kung
- The Clash ... Kao svjedok postojanja grupa koje su se interesovale za zvuk blizak onom koji ti voliš da čuješ, u Podgorici, kako gledaš na taj fenomen zavisnosti, druženja, generaciju koja se formira i koju vodi ideja slobode sviranja buke i promjena?

MLADEN: Kod nas je to bilo neizbježno. Mi smo bili veoma glasni ali i bliski, iskrena komunikacija je bitna, ako ne ide, kreni dalje. Bitno je da podijeliš ideju. Naša generacija je odrastala u ozbiljno drugačijem vremenu, možda smo zbog toga pružali i dobijali nešto stvarno, i to što smo stvarali i dijelili ima težinu. U komunikaciji sa publikom, pravili smo krug energije koja nikad ne nestaje. Tu je magija.
Desiće se opet.

Planiraš li da se posvijetiš više razmišljanju o budućim projektima?

MLADEN: Upravo kontempliram solo album. Nisu isključene saradnje, vidjećemo.

Da li vidiš sebe u nekoj grupi koja će održati sjećanje na devedesete godine, "početke", neku čvrstinu koja je bila u tim odnosima, ne baš radikalna kao danas sa kompjuterima?

MLADEN: Apsolutno. Nikada nije sve savršeno.
Kao aktivnom posmatraču, meni je genijalnost uvjek ležala u jednostavnosti, ali ne opskurna jednostavnost, već lakoća pokreta balerine, elegancija bubnjara, prsti pijanistkinje... I u tim godinama postigli smo jednostavnost na kraju. Ponosan sam, kao dio te grupe ljudi. Kako gledaš na scenu tad kad je "Qtera" počinjala, kako se sve stvaralo, da li se oskudijevalo u instrumentima, slobodi da se isti kupe, jer nemaju svi roditelji razumijevanje za to?

MLADEN: Pa nije bio problem u roditeljima, već finansijska konstrukcija nije pružala mogućnost da se kupe instrumenti, sjećam se da je svega nekoliko ljudi u gradu posjedovalo komplet bubanj. Instrumenti su tada bili skuplji, i teže je bilo doći do njih, pa smo uglavnom koristili već korišćene gitare, popucale bubnjeve. Naravno, jedni drugima smo bez zadrške pozajmljivali instrumente i pojačala za bitnije događaje, veće i manje svirke, tako da se dešavalo da jedno pojačalo zaglavi u krug pa ga dobiješ nazad posle 3 mjeseca, od Zabjela do Maslina, preko Donje Gorice, i nazad. Sad kako gledam na to, bilo je savršeno zapravo (haha). Danas je svakako neopisivo lakše doći do bilo kog instrumenta, ili dijela opreme.

Da li su htjeli da se ozvuče i vježbaju?

MLADEN: Naravno, svi smo htjeli da zvučimo dobro. Disciplina, ponavljanje, sve je došlo vremenom, bitno je ne odustati, ostati na traci.
Sjećam se kada smo se udružili i 10-ak bendova su imali probe u jednom prostoru pored "Titexa", gdje je "Kolektor" danas. U sred jedne probe upali su nam par tipova sa pištoljima, misleći da imamo nešto vrijedno za ponijeti. Sama činjenica da su otišli ne uzevši ništa vam govori koliko je generalno bilo kome tada, bavljenje muzikom bilo na umu. Bilo je raznih situacija, ali valjda smo bili veći ludaci, jer nas ništa nije zaustavljalo.

Jesi li upoznat sa tim kako je primorje tad, paralelno sa vama stvaralo, postojalo u smislu da ste možda samo fiksne telefone i mobilne imali? Jesu li postojali neki fanzini? Da li se sjećate nekih pokušaja domaćih izdavačkih kuća? Kako sjever?

MLADEN: Itekako! Paralelno sa nama nastao je bend u Baru koji je svirao sličnu muziku, naravno, u pitanju je "Bad Taste". U to vrijeme, kako si sam rekao, imali smo pretežno fiksne i mobilne telefone, pa smo samim tim funkcionisali potpuno drugačije nego danas, što je značilo da smo bili mnogo više upućeni jedni na druge, licem u lice, oči u oči, a obično bi znali gdje se nalazimo bez dogovora posle nekog vremena. Ne bih mijenjao nijedno vrijeme za taj period svog života, trudim se da budem objektivan sad. "Bad Taste" nam je postao bratski bend, postali smo prijatelji, često smo nastupali zajedno, čak je basista Pendo postao i naš basista u jednom momentu, zlatni dani Crnogorske alternativne muzike. Što se tiče drugih primorskih gradova, Kotor je imao nekoliko kul bendova, "Canborn", "Drugi Dan na Zemlji", takođe su počeli... Ne sjećam se fanzina, znam da je bilo par ljudi, a pisali su o svemu tih dana, dobro su pisali, ne sjećam se imena fanzina, sami smo pravili i dizajnirali plakate, počeli da sviramo po drugim gradovima, Bar, Cetinje, a onda rafal koncerata u Nikšiću, sjećam se svakog. Jednom smo svirali za novu godinu u Baru, "Bad Taste" i "Qtera", to je bio prizor, dva underground benda sviraju u klubu na novogodišnju noć (smijeh). Možda danas nikom to nije neobično, za to vrijeme to je bilo skoro pa nemoguće. Probijali smo zid pred nama upornošću, grizli smo i gazili ono što je bilo za gaženje. Kako gledaš na period 2000-tih, kad su počeli neki drugi žanrovi da dolaze do izražaja i postaju jako popularni, mislim na post rock konkretno? Jedno vrijeme je bila najpopularnija muzika, ne toliko kao što je "Nirvana" svojevremeno lansirala u orbitu bendove s kraja osamdesetih, početak devedesetih.

MLADEN: Nikad mi nije bilo jasno kad bih čuo "svakih 10 godina desiće se nova Nirvana", ha! Važi. Nirvana je toliko pomjerila stvari u svijetu, da je to praktično nemoguće.
Da, sjećam se, i ovo većina ljudi ne zna, ali imali smo u nekoj svojoj formi taj zvuk već tada u Podgorici. Mogwai je fantastičan bend, poseban svakako, ali se uticajem tog benda na muzičku scenu na planeti stvorilo najednom more bendova koji su pokušavali da krenu putem benda "Mogwai", ali je malo ko imao integritet.
Mi smo imali klubske svirke, "Cuban Lab", koje bi vas poslale u orbitu Neptuna. Imali smo i tad novi bend, "Hej, Poni!", koji su svirali instrumentalnu muziku, bili su kul. Posebno mi je ostala u sjećanju svirka s "Ana Never", kad je "Qtera" zasjenila definitivno tad poznat bend koji je svirao isključivo post rock, bukom koju je priredila prvim redovima, posjetiocima.

MLADEN: Da, "Ana Never" iz Subotice, je svirala sjajan post rock, i svaka njihova svirka u Srbiji tada, je bila hype godine u underground krugovima bivše Jugoslavije. Možete poslušati "Wooden Ambulance" na netu, projekat jednog člana "Ana Never".
Svirka u Podgorici nije bila izuzetak, bilo je nevjerovatno. Zvali smo ih i isprašili su, ali ne možeš sve opisati riječima, naročito takve momente. Mi smo svirali prije njih, kao gosti u želji da zagrijemo ljude, i nikada neću zaboraviti tu noć. Pored svih sitnih problema koje sam imao sa opremom, nije umanjilo doživljaj koji su ljudi ponijeli kući, koji smo stvorili svi zajedno, nas 2 benda i publika... Klub je bio premali za odziv ljudi, publika je sjedjela na podu pored pedala, na pojačalima, iza bubnjara, a magična muzika je odzvanjala Podgoricom te noći.
Jako mi je drago što si bio tamo, jer nemamo video niti audio zapis sa te svirke. Nadam se da će me neko iznenaditi sa nekim snimkom, nekad. Zašto "Qtera" ne postoji trenutno?

MLADEN: Nekoliko ljudi, članova benda su nastavili novim projektom, bend "'Vrpca", koji je upravo izdao album i vratio se sa svirke iz BG-a, sa "Sharks, Snakes & Planes".
Ja sam bio u Novom Sadu 3 godine.
Mislim da smo kao vodeći bend jedne generacije, nosili mnogo na leđima, od 1996. smo zajedno proživjeli mnogo toga. Došlo je vrijeme za neke druge projekte, ili jednostavno distanca na neko vrijeme, vidjećemo šta sjutra donosi.

Misliš li da su se u međuvremenu mladi "zarazili" muzikom, zvukom i da je postala prava gužva da se zasvira po pravilima koja ste Vi stariji stvorili?

MLADEN: Ne baš. Svakako su neka "pravila" prihvaćena i ostala, donijeli smo i novi zvuk i smjelost u dato vrijeme ali u suštini, malo muzičara se bori za svoj identitet, svoj izraz, osim par pomenutih izuzetaka stare škole, i par iz nove škole, kao "Moody Kid", recimo. Upućujem vas na ovog momka sa Zabjela, dj-a i multiinstrumentalistu koji se ne boji da proba nešto novo, ali ima žicu, i integritet. Radujem se takvim umjetnicima, nove generacije. Revidiraš stav, ali zašto ne probati nešto novo, ili staro, ali kreneš i ne odustaješ na par kritika. Svi znamo da nije lako pogledati dublje u sebe. Sviraj ili puštaj što voliš, samo nemoj da staješ, tragaj, i naći ćeš se na najljepšem putovanju, pa će vremenom doći i balans. Da li misliš da si dovoljno prepoznat od društva po tome jer si svirao u raznim grupama, i što će zapravo ostati poslije tebe? Da li u tom smislu rušiš određena očekivanja ljudi, sredine u kojoj živiš?

MLADEN: Dok god si u okovima očekivanja drugih, koliko god bliskih ljudi, nećeš pronaći ništa, a još manje ćeš upoznati sebe. Neminovno je da će se srušiti neka očekivanja, sredina kao sredina, nećeš pronaći mir sa njom niti sobom, dok se prvo ne posvađaš sa očekivanjima drugih, ili slike toga u glavi. Okreni krug, svijet, pa i naša mala sredina je puna čuda za koja još uvjek ne znaš.
Što se tiče mene lično, mislim da sam prepoznat sasvim dovoljno. A ono što će ostati za mnom, pa nadam se neki dobar rif, sjećanje na dobre razgovore, i saznanje da sam uticao bar na jednu osobu (smijeh). Što misliš o fakultetima i intelektualcima u nezavisnoj kulturi? Da li je to moguće da ne očekuju novac izvjestan period? Je li moguće stojati iza onih stavova od ranije? Kako gledaš na problem suočavanja sa iskustvom na fakultetima, sitni lopov, tajne simpatije, segmenti privatnih razgovora...

MLADEN: Naravno da je moguće određeni period biti bez novca, ponekad i ponekom je i potrebno, da bi naučio kako da ga koristi kasnije. Intelektualci su sastavni dio nezavisne kulture, i uvjek su pozvani da to budu, i disciplina je bitna, kasnije shvatiš, pa čak i mehanička ponavljanja toga što radiš su dobrodošla, dok se ne poklopi priča, kao u kalupu. Studenstki život svakako ima svoje prednosti, aktivizam sa smislom, obično dođe iz te perspektive, sjajni razgovori sa kolegom sa faxa, tu se rađaju dobre ideje, ostvaruju ljudi u nekom smislu. A ljubav, ljubav je svima potrebna, ljubav ljudi!
Dodir sa nezavisnom kulturom sa tog fakultetskog aspekta je važan, kao i znanje koje dobiješ na putu. Suočiš se sa stvarima kad tad, ako ne možeš, pronađeš nekog i podijeliš, ili neko to prenese na instrument, angažman u aktivizmu kroz pisanje, itd.
Pa evo npr. prepoznatljiva ulica u Podgorici, u kojoj je moja majka odrasla, na Zabjelu, Ulica Petra Matovića, i svi je znaju pod tim nazivom iako je od tada promijenjen naziv više puta. Ljudi su se aktivirali da joj vrate to staro kultno ime, uz pomoć tekstova i nekog dobrog dizajna kolega sa faxa. Sve je povezano.

Da li sebe vidiš kako stvaraš isključivo na kompjuteru, zatrpanog projektima i snimcima? Neki umjetnici ih imaju na stotine, hiljade.

MLADEN: Nemam ništa protiv toga, ali ja definitivno nisam taj tip.
Mene privlači klubska svirka, svirka na otvorenom ili na nekoj neobičnoj lokaciji, kao na nekoj staroj tvrđavi na primorju ili nekom tunelu, pored Crnog Jezera na sjeveru, znaš kakvo je nebo tamo noću.

edo žuđelović // 19/11/2022