Moraines su bend koji je osnovan 2007. a tek su nedavno, kao proslavu punoljetnosti objavili debi album, nazvan znakovito Future Histories. Još 2008 objavili su EP "The Perfect Pantheon Of Absence" s četiri pjesme, a tek početkom 2020ih još dva singla, iako ideje za ovaj album potječu još iz 2010ih. No, to je sve što se tiče studijske aktivnosti.

Imali su i korijenitih promjena u postavi, što je utjecalo i na zvuk ali i na raspored živih svirki, kojih opet nije bilo previše. Jedini izvorni član benda ostao je gitarista Petar Pečur, a uz njega su sad Mario Mlakar na bubnjevima, basista Goran Rusmir i Branimir Ivanković kao druga gitara.

Ono čemu su ipak ostali vjerni kroz sve godine je čvrst gitaristički instrumentalni zvuk. Post rock, math rock, post metal moguće su ladice za zvuk ovog benda, no krenuvši slušati Future Histories, na trećoj pjesmi Happy End For A Broken Machine, sve mi se iskristaliziralo i do kraja albuma je ostalo tako. Zvuk gitara me neodoljivo podsjetio na pjevajuće gitare benda kojeg jako volim, a to su God is an Astronaut. Spomenuta je pjesma, zajedno sa sljedećom na albumu, Burn the Boats, poznata sa singla iz 2022, a također ima taj GIAA like zvuk s malo dodatnih math umetaka.

Na albumu se našlo mjesta i za pjesme sa singla iz 2021. The Brute, zatvara album i svojim nostalgičnim gitarama čini testament cjelokupnog rada benda, dok Human, Titan s istog singla je klasičan math rock komad sa kompleksnim aranžmanima, prekidima i promjenama ritmova te filigranskim solažama.

Šest preostalih pjesama samo pokazuje kvalitetu i sviračku širinu benda, i zapravo je prava šteta što im ovo nije bar peti-šesti album. Spomenuo bih samo Fiery the Angels Fell, u koju su osim svega spomenutog uspjeli ugurati i kratki lagani, opuštajući intermezzo, no ipak pjesma završava u furioznom ritmu. Lagano počinje i sljedeća, Introspective Explosion, koja vrlo brzo prelazi u exploziju bubnjeva i gitara.

Za mix na albumu zadužen je bio Michael Patterson (Beck, Nine Inch Nails, Puscifer, Notorious B.I.G. i Black Rebel Motorcycle Club), master je radio veliki Howie Weinberg, a prste tu ima i neizostavni Mark Mrakovčić koji je snimao bubnjeve te Tomislav Šušak na gitarama.

Prviput uživo sam ih gledao na Gričevanju 2013 i tada sam napisao Moraines su mladi instrumentalni četverac, koji radi pet godina, a muzika im je čvrsta i glasna, bazirana na rifovima gitara, te ritmu basa i bubnja, po kojem lupa iz sve snage njihov najpričljiviji član. Post rock, post metal ili tako nešto slično zaokupilo me svojom magijom tijekom polusatne svirke kojom su otvorili za legende. Pred Morainesima je odlična budućnost, pogotovo ako se uspiju ukrcati u vlak.... No, umjesto toga, oni su otišli u hibernaciju. Drugiput sam ih gledao kao podršku srodnim Emphasis 2023 u Ksetu i ostavili su dobar dojam, iako sam tad prvenstveno bio skoncentriran na međimurce. Tako da mi ne preostaje drugo nego provjeriti kako to zvuči uživo tamo gdje je sve počelo, u Močvari, 11.6.2025.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 05/06/2025