RITAM PROMJENA: Svijet u bojama (Dallas Records, 2025)
Naš hrvatski, a i regionalni mainstream, u ovome slučaju više rock s pop afinitetima ima otprilike vrlo sličan globalni problem: patetičnu liriku što kao oštrica razdvaja šablonski auditorij od potencijalnih slušatelja koji traže 'ono nešto više'. Eh, ovaj riječki bend vrlo starog kova još iz vremena pred rasap bivše velike federacije očito je svojevremeno nešto obećavao na lokalnoj sceni, međutim ovaj album za kojeg uistinu nisam siguran da li im je prvi ili imaju još nešto ranije realizirano, koliko god se trudio pronaći neke podatke, dobio i nailazio sam na šture informacije, je zaglibio u sporadičnom klišeju emotivnih preokupacija u kojima osim tople i srdačne, ha, nazovimo iskrenosti po kojoj se pišu ciljani stihovi, na žalost, nema neku jaču poetičnost. Nema niti humora, a o buntu, prkosu ili angažiranom, ma niti sofisticiranom pristupu ne treba zboriti.
Sve je to negdje u rangu bendova i izvođača tipa Fit, Neki to vole vruće, Crvena Jabuka, Daleka Obala, En Face, Opća Opasnost, Nola, Vatra..., a o njihovoj lirici se i nema što posebno diskutirati jer su ionako vječito napenaleni u žustroj potrazi za pravim hitom dok su im ostaci albuma popunjeni s polupraznim koještarijama za dostatan sadržaj prostora poput cigli u zidu koje su prevučene žbukom i ne čine čak niti neku dekoraciju. Istina, album krene koliko-toliko zanimljivo s "Noć pod zvijezdama", nešto nalik onome izgubljenom američkom bendu Cock Robin iz San Francisca što je imao radio hit "Just around the corner" 1987., a onda posve nestao mada još uvijek radi. Rečemo, odokativno, Ritam promjena je negdje na razini pop patetike Fleetwood Mac, pa sad, tko voli, a to vole narodske mase čuti na radiju, moglo bi se zakovitlati štošta.
Evo, baš u ovim danima kada sam preslušavao album nekoliko puta na poslu, ušetala mi kolegica i odmah se počela drmusati, a inače je obična seljača koja ne razlikuje proton od feferona, to jest, za nju je to zadnja granica rocka kojeg može slušati na radiju, ako je nešto što ne razumije, odmah komentira s negativnostima o budalama i luđacima koji su dobili gitare i vrti ih nekakav majmun na radiju kome bi odmah dala otkaz da je urednica. Prema tome, bend je uspio u svojoj generalnoj nakani, a iskreno govoreći, nisam očekivao da bi se njoj to uopće moglo svidjeti jer uglavnom preferira zabavnjake, tamburaše i svojeg ljubljenog Dalibora Bruna koji pjeva najljepše na svijetu.
Korpulentni frontmen Srđan Stefančić ima ugodan vokal emotivnog baršunastog baritona ka tenoru, pjeva u najmanje 2 oktave i s te strane nema mojih primjedbi, kao niti s većinom glazbenog rada benda. Pjesma "Ritam promjene" ima gitarski riff, blagi progressive šlih dance-rock/ new-wave aditiva na relaciji neupečatljivih komercijala Simple Minds (posebice onih u 21. stoljeću, jel' se uopće možete sjetiti ijednog hita iz zadnjih 20-ak godina?), "Nebo" uz početni akustičan staccato jesenskog ugođaja s psihodeličnim ambijentom bluesa i Pink Floyd je nostalgična balada, a naslovnjača "Svijet u bojama" zadivljujući new-romantics/ power-pop a'la A Flock Of Seagulls/ The Cars sa sintetičkim orkestracijama i tu praktički prestaje nekakva, nazovimo artistička čar, ako je uopće ima. Jer, od singla "Sanjaj" tipične pjesme za Nove Fosile, Srebrna Krila, Crvene Jabuke i Letećeg Odreda, pazite, svi su oni u suštini rock bendovi sa soft pristupom, redaju se konvencionalne pjesme usmjerene za radio-difuziju; "Nisu važne godine" je melodičan nastavak prethodnog singla, a mogao je biti pojačan s ovovjekovnim pop-punk grooveom s obzirom da ima himničan štimung. Zatim, elegična balada "Za nju" totalno spušta animozitet ka rock melodrami umjerenog tempa pogodnog za stari sentiš s gitarskim pasažima što neodoljivo asociraju na Bryan Adamsov megahit "(Everything I do) I do it for you" (1991., UK/USA no. 1), a to je ono što još uvijek pali i žari. Slobodno pretpostavljam da je ovo stvarčina koja čuči iz prikrajka da iskoči u radijski eter i postane evergreen.
Još ponešto odlične, dakako optimistične lirike dolazi iz jedine angažirane "Budim se", post/ new-wave komada s konotacijama plesnih XTC, EKV i prstohvatom The Cure elemenata 'svjetla u tami' kad 'umire noć, miriše dan/ nestaje strah, budim se, šareni svijet svud oko nas/ radostan dan - ja sam slobodan'. Ali što s time? Da li si Srđane imao neke loše snove jer kažeš 'korak u mrak, idem, ne bojim se... svud oko nas dobar je znak'. Čega? Stihovi se doimaju poltronski HDZ-ovski poput Plenkovića koji nas uvjerava u ispravnost kojekakvih manipulacija, ma stvarčina je taman za neku novu izbornu kampanju poput Bareta i Plaćenika "Put ka sreći", samo nisam baš siguran da će je bilo koja kampanja uzeti kao himnu, ili se možda varam. Pjesma bi prvo morala biti ogroman hit (momentalno ima samo 70 pregleda na youtube), a Srđan i ekipa baš i nemaju neki osobiti medijski rejting, no izgleda da se ide prema tome. A da ove stihove otkanta Vitasović, Thompson, Mile Kekin, Loša (Plavi Orkestar) ili barem seljo-beljo Bono Bodalec, onda bi povjerenje glasača bilo potpuno. Samo auditorij treba uvjeriti u ispravnost jer, stihovi su zajedno s pripadajućim video-spotom na plaži s voljenim psom, konačno, himnična bombetina sakriveni pred konac albuma. Ja spot ništa ne bih mijenjao, ovo je uistinu pravi dragulj albuma, nešto poput The Smiths kompletno gledajući, odličan i najbolji dio albuma.
Za zadnje dvije stvari ne bih garantirao u neku dugoročniju ispravnost: "Poletimo" je još jedna introspektivna balada koja ne govori o ničemu važnome, a "Zore ljubavi" dođe kao sentimentalni dio Neki to vole vruće i Parnog Valjka 'kad sam prošao čitav svijet, nisam našao nikakve utjehe/ zagrli me i drži čvrsto, ne daj da teku nam suze, zore ljubavi će nam svanuti', a takvih stihova u svakodnevnom eteru odvajkada ima napretek. I tu možda Ritam promjena hvataju s najviše udica, nebitno je što ja mislim o tome ako me ciljani auditorij opravdano degradira jer sam obrazložio artističku vrijednost spram kvantitativne potrošnje materijala. Ritam promjena bi vrlo brzo mogao postati komercijalna mainstream roba, a onda više nije važno tko je što smatrao i napisao o ovome albumu.
Naslovi: 1.Noć pod zvijezdama, 2.Ritam promjene, 3.Nebo, 4.Svijet u bojama, 5.Sanjaj, 6.Nisu važne godine, 7.Za nju, 8.Budim se, 9.Poletimo, 10.Zov ljubavi