'Zakrpajte pukotinu na našem brodu koji tone, prije nego što se svi utopimo, ne želim biti 6 stopa ispod zemlje dok sam živ. Neću tvoje lijekove, zaljubljen sam u bijedu. Je li ovo zagrobni život? Jesam li sada u raju? Zašto ovo mjesto toliko smrdi?'

Ima još albuma iz prošle 2024. godine koje nisam stigao recenzirati, a svakako su zaslužili. Jedan od njih je ovaj, ponovno moderan dance/pop-metal/ metalcore rad četverca iz vojvođanske Ade objavljen pred sam konac godine. A kako sam se o njihova prethodna dva izdanja "Perspectives" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28366 (2018) i "Separated" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30743 (2021) naširoko raspisao, posebno za ovaj potonji da sam dobio pritužbe kako sam potplaćen i primio mito, eh, nemam volje zlobnicima pojašnjavati suštinu mojeg ushićenja jer očito nisu imali živaca pročitati recenziju od početka do kraja smorivši se dužinom pripadajućeg teksta od 4 stranice. Samo tek malo da podsjetim, od peterca su na tom prošlom albumu postali četverac (otpustili su prvog frontmena Nagy Zoltána) zadršavši koegzistentno moderan stil vrhunske svjetske klase. Neka se žali tko se hoće, Phrenia je najmoderniji regionalni metal bend. A ovaj službeno treći, premda inače četvrti album pripremali su pomno više od godinu dana svako malo objavljujući singlove na vlastitoj bandcamp stranici počevši od prvog "Into infinity" u rasplesanom electro/ trance štimungu s isprekidanim, ali dostatnim groove nabojem za emotivnu priču o preispitivanju samog sebe. Učinilo se da to može biti osnovica udarnog elana, ali redali su se potom još jedan emo "Egyedül" (sam) s dozom eurovizijskog mainstream pop-metal štimunga, nažalost jedini je na mađarskom jeziku koji im odlično stoji jer im je materinji (ako pogledate njihove mnogobrojne web stranice, malo gdje koriste srpski jezik), a onda je došao nevjerojatno skulirani "Digital cage" u umjerenom nu-metal tempu s elementima djenta i psihodeličnog pop-metalcorea prošaranog pasažima synthova i elektronike Sebők Szabolcsa koji obavezno daje upečatljive i prozračne nijanse čitavom stilu bez kojeg bi očito kompletna infrastruktura bila daleko siromašnija. Pjesma je lirski ponešto angažirana ka digitalnom dobu protkanom ludilom i zarobljeništvu pitajući se gdje je kraj ovakve stvarnosti s grubim uzvikom 'moli se novom Bogu'.



Može se primijetiti da je to bila ključna točka za referiranje fabule s recipročnim sintagmama na razdiobi pakla i nebesa: naredni "STRANG3RZ" se upravo vodi razdvajanjem, odnosno razmimoilaženjima u stavovima s metaforičkim, pomalo i zagonetnim stihovima koji isprva aludiraju na prekid emotivne veze, ali u principu mogu biti svašta, čak i politički pamflet 'uzmi moju dušu, nikada prije nisi imao sve/ dajem ti se prije nego što se raspadnemo/ moje karte su prave, tvoje su krive' kroz baladično pop/ r'n'b raspoloženje elektronskog štimunga za kojeg stari tukci slobodno mogu tvrditi da nije metal, već lažnjak i sentimentalno glumatanje. Ajde, evo ovako: zar The Beatles, The Rolling Stones, Iggy Pop, Saxon, Judas Priest, Iron Maiden, Scorpions, Metallica, naposlijetku i In Flames, Gojira i Avenged Sevenfold nisu imali i nemaju obilje balada? Samo, razlika je u tome što im baladičnost pripada starim vremenima, a ovi Vojvođani su svjesni 21. stoljeća, te im ne treba ama baš nikakav retro jer nisu nostalgičari već moderan bend koji prati tokove. Možda će ovo klincima za 50 godina biti smiješno i staromodno, ali pretpostavljam da će im navedeni bendovi biti još benaviji istom kao što je danas menuet potpuno zaboravljena i izbrisana pop forma kada se pojavio genijalan čudak Mozart.



Zadnji singl prije izlaska albuma bio je i ponajbolji, te drsko najangažiraniji "You are your own worst enemy" kao da je pretpostavio kakve će strahote zadesiti vojvođansku prijestolnicu Novi Sad ('Zakrpajte pukotinu na našem brodu koji tone/ Prije nego što se svi utopimo'). Nakon tog nemilog događaja svima na našem sjebanom ex-Yu Balkanu jako dobro je znano što se odvija, ne samo u komšiluku nam srpskom, dovoljno je i da pogledamo u naše hrvatsko dvorište. Razmjerno je reći da ovi Mađari imaju hrabrosti reći Vučiću i njegovoj vladi 'samom sebi si najveći neprijatelj', a u principu, pjesma je realizirana još 02/08/2024, te više da ne duljim, ostatak albuma su sjajne pjesme koje idu duboko u srž vrlo lijepog i fino konfiguriranog segmenta nacionalizma kome Gordán Julian, frontmen i gitarist na šminkerski otmjen način govori, skoro pa 'ne pripadamo ovoj vašoj slavensko-balkanskoj bedastoći', mi smo nesretni Mađari koji živimo u Srbiji i prvom prilikom ćemo otići iz nje.



Ništa ne preduciram, bend je zaista svemoguće fantastičnog zvuka, produkcije i najmodernijeg pop-metal stila, a album je još jedan ogroman pogodak na kome se nalazi 35 minuta najmodernije produkcije koju potpisuje sam Szabolcs Sebők, jednostavno, teško za povjerovati jer ovaj album ponovno zvuči ko da je nastao u Los Angelesu, a ne u nekoj vojvođanskoj selendri koju nekadašnji ex-Yu rock magazin Džuboks ama baš nikad nije htio spomenuti. Kamoli demo bendove što nisu bili iz glavnih centara. Ovo je fina pljuska svim latentnim metal šminkerima što nisu pratili razvoj metala nakon The Killswitch Engage i zaustavili se na nu-metalu, stilska kreativnost ide dalje.

Naslovi: 1. …to everything we've lost so far, 2.You are your own worst enemy, 3.Digital cage, 4.Embers, 5.STRANG3RZ, 6.Over and over, 7.My hell, 8.Egyedül, 9.Lucid, 10.Into infinity

Ocjena (1-10): 8,5

horvi // 03/03/2025