home > mjuzik > Separated

kontakt | search |

PHRENIA: Separated (H-Music, 2021)

Službeno drugi, ali zapravo treći album vojvođanskih Mađara iz Ade blista modernim svjetskim dance-metal pristupom od glave do pete.

Zapravo, kada bi im ovo bio sedmi-osmi-deveti-deseti u karijeri, mogli bi se ozbiljno zapitati kamo je to metal došao pod recimo uvjetom da su ranije prašili neki opaki metalcore, thrash, black, death ili neke još ekstremnije 'core' žanrove. Za ovu četvorku se slobodno može reći da su već u startu prevazišli mnoge pučke predrasude i kompromise: počeli su svirati moderni metal obilato uronjen u elektroniku, suvremenu tehnologiju, a i s mnogo korištenja auto-tune efekata na vokalima gitariste Gordán Juliana odmah su uskočili u najsuvremeniji oblik metala na koncu druge decenije 21. stoljeća najavivši novi val ovog žanra kao jedni od stjegonoša na području čitave ex-Yu.
[  ]

Još ranije su prije Covid-19 pandemije i svih karantena pomno pripremali album mic po mic objavljujući singlove na madžarskom jeziku koji im apsolutno perfektno stoji - ljubavni "Fújjon Messze" s ekstremnim Nagy Zoltánom (prvim frontmenom) i frckajuće sneni obavijen maglom "Köddé Vált", a u međuvremenu su se pozabavili i obradom "Prisoner" Miley Cyrus & Dua Lipa koja se ne nalazi na ovome albumu (barem je mogla biti stavljena kao bonus), ali daje do znanja da se svojim, u ovom slučaju elektro-metalom priklanjaju pop publici koja uz ovakve zvijezde može prepoznati i zavodljivost heavy zvuka, odnosno, onoga gdje su Linkin Park stali još prije desetak godina otišavši u smandrljanu elektroniku tražeći novu mlađahnu publiku.



Stoga je jasna stvar da ih neke stare prdonje i legende nimalo ne zanimaju jer imaju daleko pametnija posla stvarati i kreirati svoj stil koji ne druguje s klasicizmom i kojekakvim ostavštinama, a ponajmanje da se idu nadmetati s krađama, ajde, pozajmicama riffova i općenitih ideja velikih bendova koje ionako svi rabe i hoblaju do iznemoglosti prepucavajući se tko je bolje 'maznuo', kopirao, imitirao i, naravno, zataškao krucijalni original u neku svoju patvorinu.

Idemo po redu. Prethodni album "Perspectives" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28366 je objavljen za Nocturne Media, a ovaj je kao opipljiv cd izašao u sklopu čuvenog HammerWorld magazina, nekadašnjeg Metal Hammera za madžarsko tržište. Zanimljivo, baš na toj naslovnici je James Hetfield iz, a? Iron Maiden? AC/DC? Pantera? Napalm Death? Nightwish? Niti jedan odgovor nije točan. A to publici koja ima afinitet za ovakav izraz kojeg vrsno defilira Phrenia niti najmanje nije bitno. Oni znaju da nije iz Bring Me The Horizon, Bullet For My Valentine, Asking Alexandria a ponajmanje iz Korn, Slipknot, Linkin Park ili Nirvane.



Pjesme su im bogate koloritom i raspršene kroz engleske i madžarske tekstove (na prethodnom su imali samo dva) u srazu simfonično poredanih slojeva majstora synthova i elektronike Sebők Szabolcsa, snažnih tempova Horváth Pétera u pratnji bombastičnih basova Pásztor Sándora (zamijenio Simoni Ivana) već u uvodnoj eksploziji "Unholy savior" koja ama baš po ničemu ne sugerira da je ovo bend s nekog jebenog Balkana nego barem iz USA ili Britanije, ako ne i s nekog svemirskog broda u kome žive nove generacije koje će se vratiti na majčicu Zemljicu kada sve ovo sranje prođe, kada se poubijamo i nestanemo kao čoporska horda manijaka u borbi za prevlast i plijen. Grobove niti ne treba iskapati. Lešinari će sve to obaviti. "Trapped in this paradise" je daleko mekša sa izbojima metalcorea i pop lepršavosti u izuzetno plesnom temperamentu kontempliranom i kroz vješte ambijentalne dekoracije od kojih ne odustaju. Eh, tu bi već stari prdonje rekli da se muvesaju po progressive-metalu, iskreno, pa i da, međutim njihove pjesme su kratke i sabijene u formate koji gotovo i ne prelaze opsege od 4 minute. Prva na madžarskom u redu je "Mennem kell" (otišao sam) kroz sjajne kombinacije elektronike i metalcorea s primamljivim pop uvodom, emotivnom lirikom što ide u depresiju rastanka, a sladunjavo interpretiran Gordánov vokal ovdje ima velike šanse za novo kibiciranje ženskog dijela auditorija. "Paranormal" je umjerenija u energiji, taman za plesne podije i sukob s novim radovima Bring Me The Horizon, a ako nekome manjka poneki grčeviti growl pronaći će ga u refrenu 'da li je to paranormalno' opisujući nezgrapnu današnjicu u kojoj se više ne zna razlika između pakla i nebesa, što je istina, a što laž, a na činjenicu da je ovo možda zadnji dan kada ne postoji sutra daje se do znanja - 'pakao je stanje uma i mjesto boravka'. Tu bi neki tradicionalni headbanger zaključio da ovo nije metal kao što tvrdokorni punkeri smatraju da Johnny Rotten nakon Sex Pistols više nije punker, a Public Image Ltd. nemaju veze s punkom. Ha-ha-ha! Ma nemojte. Rotten je ostao jebeni punker, a ovi dečki su kibaszott moderni metalci.
[ Phrenia ]

Phrenia   © 2021

Naslovna "Separated" ponovno sa simfonijskim ugođajem je očito rađena u vrijeme pandemije, brojnih karantena, zabrana i policijskih časova koje je Srbija imala strovalivši se poetski u očaj noćne more kada se praktički ljudi, čak niti oni voljeni nisu mogli viđavati u smrtnom strahu, a patentirana je kroz depresivniji kanal s mračnim staccatima synthova, razdvojenim riffovima i gorućom željom iskrenog refrena 'probudi me iz ove noćne more/ svatko je na nečemu, ja sanjam'. Ma ovo je hitoidno za USA tržište. Jednog dana kada će se sumirati tko je šta napravio u vrijeme ove svjetske krize, ova pjesma bi trebala izaći na vidjelo, a po njoj će se točno prepoznati da je rađena u duhu vremena i da nije izvučena iz nekih arhiva 80-ih ili 90-ih po kojima svi vole švrljati jer ovakva se glazba tada nije radila. Mogu i Hetfield i Ozzy i Dickinson i Bono Vox sa cijelom ergelom armade pričati kako su oni najavili propast društva, zarazne bolesti i armagedon, ali su se sakrili u mišju rupu kada je došlo to vrijeme. Lako njima bilo trabunjati u mirnodopskim uvjetima kada su imali milijunske tiraže smišljajući intrigantna cimanja za koje su i oni bili svjesni da do njih neće doći, već tako, samo su ih koristili u svojstvima dramatičnih poetskih priča na koje je nasjeo ogroman auditorij.



Znaju momci jako dobro da im taj prethodni album nije najuspješnije plasiran, pa su odvalili i u zamamnu klavirsku psihodeličnu radio friendly laganicu "Born withouth wings" kojoj samo treba vjetra u leđa i oborila bi čak i Adele pričom o hrabrom junaku, a nije James Bond, koji hoda tisućama milja u potrazi za iskonskim osjećajima prije nego što će galaksija izblijediti. Balade je u principu teško opisivati, a ova ima veoma sentimentalni dekor melodrame propletene snažnim individualnim emocijama. "Mirror" je ulazak u dance-metal pogodan za disco i odličan koncertni feedback 'ja sam ogledalo, reci mi što vidiš/ slušaj pažljivo, reci mi što čuješ', te premda je najjednostavnija, ima vraški zarazan aranžman odmah počevši s refrenom napucanim za hit. Odmah se sjetim nečeg sasvim drugačijeg, ali aranžmanski skoro identičnog - "Promised you a miracle" Simple Minds iz 1982. kada su ih nove generacije dizale u nebesa, a stari prdonje pljuvali da to ne vrijedi niti pišljiva boba jer je preseravanje koje nije Pink Floyd, Deep Purple, Led Zeppelin i okreće mi se utroba - mjuzikl "Kosa". Ujebemti rocka i umjetnosti. Takvi su ostali, oni koji su preživjeli, u tim svojim 70-im ne prihvativši niti punk, a niti metal. "Stronger" ponovno s gostovanjem Zoltána je, kad se naviknete na ovaj stil, njihova klasična dance-metal pjesma lirski prolongirana kroz depresiju vremena u kome se nazire težnja za promjenama izlaska iz ovog mračnog doba, a po svemu odgovara dark/ gothic estetici koja nije silovana uobrazilja. Jedan od najmoćnijih komada je "You belong here" (ponovno sa Zoltánom), međutim nakon ovoliko dobrih pjesama na albumu, dojam koji prevladava jest da se poetski neprekidno vrti u krug očekivajući odmaknutiji pristup od uobičajene težnje da se u ovome svijetu u dotičnom trenutku nešto zaista mora promijeniti jer je ionako katastrofalan već, neću reći dobrih, nego loših zadnjih 20-30 godina gledajući iz perspektive ovih Vojvođana što su stubokom odlučili da je bolje družiti se s braćom im Mađarima, nego nama slavenskim plebejcima s Balkana. I u pravu su. Nisu oni Partibrejkersi i Majke koji će na samo prve taktove pjesme polučiti ovacije 'mi ne idemo nikud, mi ne radimo ništa' i 'visoko, visoko iznad tebe i mene postoji nada'.



Ovi su dečki otišli u sasvim drugačijem smjeru, čak i od kurentno razvikanih modernih metalaca - u emocije prepletene depresijom ovog momenta donoseći novu nadu i pozitivan stav što se očituje u predzadnjoj "Hope lies" uzdizanjem od dna s rupom u glavi, prodajom duše za sitniš, gubitka samokontrole i neostvarenih želja da ipak neko bolje vrijeme neće doći. Završna "Tick-tock" u ležerno mirnom plesnom synth-pop izdanju evocira Depeche Mode na novoj razini kombiniranoj s aktualnim pop vedetama koje imaju podosta Joy Division i The Cure senzibiliteta, a kategorički je pjesmu vrlo teško ubrojiti u ovaj sjajan album. Da je čujete na nekom plesnom podiju nikad ne bi niti pomislili da je rad metal benda.

Ovih nepunih 50 minuta je sjajno urađeno s aspekta modernog metala kome su ovi vojvođanski Mađari dali dance atribute s odličnom produkcijom. Ja, kao stari prdonja od 54 godine bio bih licemjeran poput svojih matorih vršnjaka što su se zaustavili nakon Dire Straits, U2, Springsteena i Iron Maiden u 80-im da više ništa ne može biti bolje tugujući za vremenima kada smo bili mladi, potentni i puni entuzijazma slušajući Đoleta 'došla je šezdest peta, odlazi moje društvo i ja čekam na red'. E, pa ja ne čekam niti nikad nisam čekao u tom redu. Ovim dečkima iz Ade, gradića u Banatu od 10 tisuća stanovnika, udaljenom svega 30 km od madžarske granice sve pohvale za ovaj album koji zvuči i funkcionira kao da je izdanak mađarske dijaspore iz najelitnijih studija Los Angelesa. Puno za Amerikance i svijet, nešto manje za mađarsku braću, a ponajmanje za Balkan koji ih niti najmanje ne brine. Otići će oni u dance-metal/pop zvijezde, kad-tad, a s ovim albumom imaju nevjerojatne potencijale.

Optimizam postoji. Fényével repüljek tovább. Csak szállj tovább.

Naslovi: 1.Unholy savior, 2.Trapped in this paradise, 3.Mennem kell, 4.Paranormal, 5.Köddé Vált, 6.Separated, 7.Fújjon Messze (feat. Nagy Zoltán), 8.Born without wings, 9.Mirror, 10.Stronger (feat. Nagy Zoltán), 11.You belong here (feat. Nagy Zoltán), 12.Hope lies, 13.Tick-tock

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 17/07/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Second Sorcerium

TENEBRYNTH: Second Sorcerium (2024)

| 19/07/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: I Wish You Every Success

FASHION TIPS: I Wish You Every Success (2024)

| 19/07/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Srceder

NA LEPEM PRIJAZNI: Srceder (2017)

| 18/07/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Humanism

MALCONFORT: Humanism (2024)

| 17/07/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Rugo & Pelda

DC5: Rugo & Pelda (2024)

| 16/07/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*