Već duže vrijeme, od cirka onih pretencioznih izjava Ajatolaha r'n'r-a (Erotic Biljan & His Heretics) nisam čuo ovakve laprdarije da je 'punk mrtav', a najbolja rokačina je bila prije punka. Trojac iz Stubičkih Toplica je imao zaista lijepi pijar izdavača i reklamni press, no što se dešava kada se posluša ovaj njihov prvi EP? Jest, za površno upućene ovo može biti sve što stoji u najavi www.terapija.net/njuz.asp?ID=33685, međutim, na ovih 13 minuta najmanje je punka, kako je najavljeno da su 'beskompromisni, energični i buntovni punk'. Naš dobri suradnik Hrvoje iz Pepertona se zeznuo samo iz razloga jer ne zna točno što je punk, a sumnjam da ga i sluša, te je prvo izdanje ovog sasvim solidnog benda etiketirao punkom. Punk je stav u glavi i svjetonazoru, a ne glazba. Da ne pojašnjavam zašto je elektronika upokojenih Cabaret Voltaire, eksperimenti The Pop Group, plesnjaci Talking Heads i Gang Of Four, industrial Ministry, manipulacije žanrova Public Image Ltd., The Stranglers, Bjork, Aphex Twin, big beata The Prodigy, The Chemical Brothers i tako dalje… čisti punk naspram lažnjaka Green Day, The Offspring, a bome, prvi lažni punkeri su bili nekoć najpopularniji bend na svijetu - The Police što su svojevremeno i oni sami priznali. Punk se u općenitom mnijenju smatra i doživljava površno, samo preko neke žestoke, specifično razmrdane i distorzirane gitarske glazbe isto kao i metal ili hard-rock Thompsona ili Parnog Valjka za mainstream i plitki mentalitet. Punk je socijalizacija i kritika, filozofija, uvjerenje, prkos, revolt i bunt protiv vladajuće klase u težnji za anarhijom i slobodom izražavanja, prvi punker bio je, baš upravo filozof François Marie Arouet znan kao Voltaire koji je prosvjetiteljski inteligentno preokrenuo tijek današnjice još na prijelazu 17. u 18. stoljeće nakon čega je slijedila poznata Francuska revolucija i pariška komuna. Francuzima je to odavno jasno i više se nikad, zahvaljujući Voltaire-u neće vraćati na teško sumorni dio vlastite povijesti, a sad dođe Letargija iz Stubičkih Toplica u 21. stoljeću da kaže "Punk je mrtav". Čekaj, bremzaj, odakle to? Kak' punk može biti mrtav?



Ovi momci možda i ne znaju u što su se upleli, ili su nes(p)retno upleteni. Skoro 4 minute uvodne pjesme "Punk je mrtav" u tromom garage-rock izdanju priziva stare legende 60-ih od MC5 do karakteristika prvog albuma Majki sa stihom 'punk je mrtav - dolazi blues'. Totalno pogrešan stav za punkera, pa makar bila i karikirana metafora. Punk je stalno prisutan u svemu, u svakoj pori društvenog života počevši od izbacivanja osobnih frustracija na račun poremećene egzistencije i svakodnevnog psovanja, hitanja drvlja i kamenja zbog gomile društveno-političkih razloga, do masovnih prosvjeda u našem srpskom komšiluku. Punk nikad neće umrijeti u opljačkanome, devastiranome i nezadovoljnom pučanstvu; oduvijek je postojao (od kamenog doba i pojave čovječanstva), isto kao i blues robovlasničkog, komunističkog, kapitalističkog i inog diktatorskog šerifovanja. Druga stvar "17 godina" je žestoka obrada mnogih jako dobro znanih stvari iz 60-ih uključujući i čuvenu "Baby blue" pulskih garage retro rockera The Spoons, a treća "Ona želi sve" od skoro punih 5 minuta je solidna vožnja porašpana škripavim noiserskim gitarama u kombinaciji surfa i odrješitih shuffleova s primjetnom dozom psihodelije pokazavši i onu originalniju stranu kreativnosti otpustivši aranžman da se razvija nezavisno o nekom standardu, ali ovdje nema ama baš nikakvog punka, a niti bunta.



Bonus komad je repriza "17 godina" u akustičnoj verziji s rasplesanim tempom i melodičnim 'nijemim' pratećim vokalima, a bome, ostavlja puno bolji dojam za radiofriendly difuziju ne samo na lokalnom Radio Stubica, nego i mnogo šire, zakaj ne kroz cijelu ex-Yu regiju, ha, pa, hm… Da nije onog pretencioznog pijara o beskompromisnom punku, sve bi bilo OK. Mislim, pijar kao takav u ovom slučaju treba zaboraviti, ne odgovara stvarnim činjenicama. Ustvari, stvarna činjenica jest da je ovo klasičan retro garage rock američke ostavštine od prije više pola stoljeća koji je kroz razne faze naovamo stalno bio revaloriziran u različitim oblicima, ajde, mrvicu toga su ponešto ponekad imali i punk i grunge bendovi, ali zna se dobro da se presvetli Iggy ogradio od punka još 1977. demantirajući se punkerom. Stoga ovdje nije bitno oli je ovaj materijal punk oli nije, a nije punk istom ko' što niti Garage In July nisu punkeri nego garažni rockeri. A Letargija im je vrlo slična i ako krenu dalje ovim putem, ovaj EP im je simpatična odskočna daska.

Naslovi: 1.Punk je mrtav, 2. 17 godina, 3.Ona želi sve (radio edit), 4. 17 godina (akustični bonus)

Ocjena (1-10): 6,5

horvi // 04/02/2025