"Vrh vrhova"; "Bolje nejde"; "Svemir" "Mrak" , komentari su koncerta koje sam polovio tijekom i nakon ovog ekstatičnog koncerta.
Već iz samog početka s "Misunderstood" i izlijevima ushićenja za vrijeme te pjesme, te zborskog pjevanja "Thank You For Nothing At All", dalo se naslutiti da će ovo biti nezaboravna večer pred raspoloženom, "napaljenom" i nevjerojatno raznolikom publikom koja se po godištima kretala od "brucoša" do "penzića" i koja se skupila, sudeći po registracijama pred Velesajmom, iz pola Europe. Pred dvoranom se tražila karta više, "šverceri" sa majicama. Prizori koje nisam vidio još od dolaska U2 u Zagreb. Jeff Tweedy i njegova petorka, kao što je najavljeno, zaista izlaze nešto poslije 21 h i drže nas u jednom dahu punih 2 i pol sata. Od već spomenute, "Misunderstood", do bisa na kojem su svirali čak 8 (!!!) pjesama.
Decentna scenografija sa simpatičnom treptajućom sovom, minimalističan ali efektan light show i kristalno čisti zvuk. Više im i ne treba. Kod Wilca je u prvom planu glazba. Mnogobrojna publika (2000 ljudi prema procjenama), koja je većinom bila fanovska, ni ne traži ništa više od toga. Jeff je bio vrlo dobro raspoložen i osim što nas je sve okarakterizirao kao ponajbolju publiku na turneji, naučio je i nekoliko hrvatskih riječi, što je samo dodatno podiglo atmosferu u dvorani.
Nakon uvodne "Misunderstood", slijedi "Art of Almost" na kojoj do krajnjih granica "iskušavaju" mogućnosti razglasa, pa je onda na redu prvi single sa zadnjeg albuma "I Might". S posljednjeg albuma sviraju svega 6 pjesama i set-listu su vjerojatno podredili tome što su u svojih 18 godina postojanja prvi puta u ovim krajevima. Čini mi se da su najviše pjesama odsvirali sa albuma "A Ghost is Born", a kako je koncert odmicao Wilco su se sve više (posebice na bisu) vraćali svojim počecima s albuma "A.M.". Nakon "I Might", odmah jedan od mnogobrojnih vrhunaca večeri - "One Wing" u kojoj je po prvi puta briljirao Nels Cline - uvjetno rečeno "novi" gitarista, koji je s bendom snimio zadnja četiri albuma. Nels je tijekom godina izrastao u prvog napadača ovog tima čije virtuozne poteze njegov kapetan odobrava blagonaklonim klimanjem glavom. "Impossible Germany". Što reći ? Savšena međuigra triju gitara i solo kojeg svi znaju napamet, baca u očaj prisutne gitariste, izaziva uzdahe ushićenja i podsjeća me na osjećaje koje sam doživio gledajući prije 10-tak godina Television kako izvode "Marquee Moon". Jedni od najzaposelnijih roadieja koje sam ikad vidio stalno su pri ruci s novom gitarom koje Jeff i Nels nekad mijenjaju čak i za vrijeme pjesme. Tenzije ni u jednom trenutku ne padaju, pa bez stanke idemo dalje uz "Handshake Drugs", "Trying to break Your Heart" i "Jesus Etc", sve do "A Shot in the Arm". Vrhunaca je do kraja koncerta bilo i previše pa je svima u dvorani bilo jasno da večer oko 23 sata neće završiti. Uz gromoglasno odobravanje, Wilco ubrzo izlaze na bis od 8 pjesama, kojeg započinju elegičnom, i izlijevima buke prošaranom, "Via Chicago" pa slijedi "Heavy Metal Drummer" i sve do kraja kojeg su svi (uključujući i bend) dočekali sa rukama u zraku. Večer za pamćenje u kojoj su Wilco pred 2000 okupljenih otišli na glazbeni Mount Everest. Bolje i više se ne može. Točka.

le figuar de kranque // 13/03/2012

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Prema set-listi je ipak bilo na bisu 11 (!!!) pjesama a cijelu set-listu mozete provjeriti na
http://www.setlist.fm/setlist/wilco/2012/zagrebaki-velesajam-zagreb-croatia-bdecd82.html