Pokojni John Peel s BBC Radio One je još davno, tamo prije 3 decenije rekao 'ne podržavam retro trendove', baš u vrijeme začetaka brit-pop invazije, 'to je za djecu koja otkrivaju Beatlese, Stonese, punk, new-wave i tako redom, a na meni je zadatak da svijetu predstavim i otkrijem nove žanrove'. I toga se uvijek držao. Sumnjam da su ovi Riječani slušali A Flock Of Seagulls, jedan vrlo popularan new-wave/ new-romantics band s početka 80-ih koji je čak osvojio i Grammy 1983. za instrumental "D.N.A.", ali su zato slušali njihove brojne plagijatore i nasljednike u obliku retro new-wavea i post-punka s početka ovog stoljeća. Da stvar bude interesantnija, na ovome trećem albumu čak imaju i pjesmu "Automatic love", a Jato Galebova iz Liverpoola su na debi albumu imali uvodnu temu "Modern love is automatic", koje li koincidencije? Osim toga, vokal Jakova Katalinića uvelike asocira na ona mnoga disonantna melodiziranja Mike Scorea, alfe i omege ovih starih, zaboravljenih new-wave zvijezda čija su prva dva albuma licencno objavljena u ondašnjoj Jugoslaviji. Možda je ovo zaista slučajnost, ali ne bih rekao... Bend je nakon simpatičnog gitarističkog debija "In This Town Lies A City" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=24374 (2016) ovdje gitare uvelike zamjenio synthom uz debelu elektronsku produkciju totalno se približivši zvuku novog romantizma, plesnoj inačici daleko prodornijeg, mračnijeg i pogibeljnijeg post-punka, taman na razini Jata Galebova, a znam, današnji indie stručnjaci će ovo tumačiti hvalospjevima kao nešto sasvim novo. I možda im dodjeliti Porin. Recimo, kako to već ide, za alternativu i rock. Ma, dajte, brus, koga zavaravamo? Mlade hipstere koji tek otkrivaju, kako reče Peel, Beatlese i Stonese, koji su, ha-ha-ha, jednom mi takav reče 'Stonesi su izumili synth za pjesmu "Undercover of the night", ti bokca'.



Album doduše počinje u njihovom ranijem, gitarističkom stilu s naslovnjačom "Future memories", sljedbenikom Placebo/ Weezer jednostavnosti otkrivajući ponovno neinventivnu i neborbenu liriku na engleskom pri tome malo i drobeći s poetsko nostalgičnim pametovanjem o vremenu koje nikad ne dolazi redajući sve pliće power-pop pjesmuljke "Will it always be like this" i "Baby come home" koji su još koliko-toliko gitarski legato s ponekim fusnotama, da bi "Sergovia" zamjenila gitaru za synth i ritam mašinu, onomad baš kao što su liverpulski galebovi na drugom albumu zabrazdili u synth-pop i dance-rock. Pazite, nemam ništa protiv, to je bio dio moje mladosti, ali nakon 40 godina to mi više nije potrebno jer je onda bilo daleko boljih, uglavnom britanskih bendova. Sama pjesma nadebelo podražava spomenutog Mike Scorea i njegov simptomatičan način nježnog vokala s kojim se pokušavao dodvoriti publici Visage i karizmi pokojnog Steve Strangea, pokretača new-romantics žanra. Usput, A Flock Of Seagulls rade na novom albumu, prvom studijskom nakon 30 godina.



Još jedan singl "The sun & the moon" synth melodijom potpuno uranja u Galebove s tog drugog albuma, istina, ovo nimalo nije loša post-new romantics pjesma, čak bi je i Duran Duran poželjeli uz vrlo malen doprinos prosječnog gitarista, ali bitna je melodija i šminkerska zaraznost na plesnom podiju. Energiju malčice diže još jedna Placebo tema "Dreaming in colors", naravno to je već Jato Galebova s prvog, daleko žešćeg i moćnijeg albuma, pa najkraći electro/ dance-rock "Pleasureland" (nešto više od 2 i pol minute) s malčice drugačijim, pratećim vokalom, a zadnja, najdulja "Afterwards" je pljunuti A Flock Of Seagulls s prvog albuma: malo sjete, romantike, zanosa i potištenosti uz repeticije melodija i vrlo ugodne gitarističke igre na razini Robert Smitha (The Cure).

Ovo je vrlo slično onom čakovečkom duetu Revirgin koji su u tančine maznuli Talking Heads i David Byrnea, a mi stari mulci/ tovari znamo jako dobro sve to. I imamo još uvijek ploče A Flock Of Seagulls koje smo slušali kao tinejdžeri u vrijeme new-wavea, čak su se neke pjesme puštale i po diskotekama i na radio programima. Da Mike Score i Galebovi nikad nisu postojali, ovo bi bio jako dobar power-pop album, ali onda ne bi bilo niti svih onih imitacija na koje se The Black Room navukao u 3-4 koljenu ovakvog revival naraštaja. Jedino zbunjuje činjenica da su bili pregrupa The Jesus And Mary Chain u zagrebačkoj Tvornici www.terapija.net/koncert.asp?ID=33589 28/08/2004 gdje naš nekadašnji izvršni urednik Terapije, Peđa zbori da su ga dobili za pola sata svirke. Mene sigurno ne bi dobili, jer kao pokojni Peel ne podržavam ovakav eklekticizam. Nema napretka za popularnu glazbu.

Naslovi: 1.Future memories, 2.Will it always be like this, 3.Baby come home, 4.Sergovia, 5.The sun & the moon, 6.Automatic love, 7.Dreaming in colors, 8.Pleasureland, 9.Afterwards

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 16/09/2024