DESOLAT: Get Sick And Let Me Watch You Die (Reptilian Records, 2024)
Četvrti album ovih bečkih noise rock/sludgera donosi vrlo malo zvučne promjene u odnosu na prethodni, 'Elegance is an attitude… to shit on' iz 2022. Čak je i flow albuma dosta sličan iako mi se čini da su na prošlome ipak više koketirali s punk pasažima nego na ovome, ali ajdemo redom.
'Doomsday clock' je jednoriffna sludge stvar… aand that's it. That's all it is, nije loša ali nemam što drugo reći o njoj. 'Time for darkness' već donosi raznovrsniji dijapazon sa teškim riffom na kojeg se kasnije nadovezuje laganiji (ne nužno i nježniji) noise rock, možda bi 'poletniji' bio bolji termin. Jednostavni, do gole kože ogoljeni punkerski noise rock koji bi po minimalističkom karakteru mogao biti i prelazni riff black metal stvari, dok ga samo leadovi sprječavaju u toj namjeri. Iako ni ova stvar nije previše dinamična u smislu nekih češćih izmjena, napredak u odnosu na prethodnu.
Desolat
'Pregnant meth addict with cancer' nastavlja trasu ovim putevima simplističke rokačine bez prevelikog filozofiranja. Nabaci par solidnih riffova, malo post-hardcorea za dobru mjeru i krešti kao da ridaš nakon što ti omiljeni klub izgubi europsku utakmicu. Što vam još treba? 'Two elderly brothers killed a young mother' je srednje brzo razvijajuća pjesma, samo što je drugi riff iz prethodne stvari sada prvi, i obogaćen traljavim lead gitarama. Sama stvar doduše evocira nekakav blago stonerovski feeling iako nije toliko ograničena. Do leadova je. Vokali koji se pojavljuju tek u trećoj četvrtini pjesme podsjećaju da postoje. Nije kritika nego konstatacija. 'Great white northern shitlicker' je malo teža i sa većim otklonom u smjeru kaotičnih ranih grunge leadova stavljenih kao dodatak tako malo monolitnijem riffu. Drugi riff je već na rubu post-metala iako jednostavnija produkcija i ako se ne varam jedna gitara takvim ambicijama uspješno staju na kraj. 'This band is your yoga' zato podiže tenzije, a bome i tempo za 1 i prelazi u konvencionalniji noise rock, ali minimalistički pristup joj nije previše blagonaklonjen, mogla je biti punokrvna pjesma, ovako sa ponovnim kasnim uplivom vokala gubi tu šansu.
full album:
'Central European nihilist arogance' je opet padanje u tog nekog prostora između ranog Mudhoneya i stoner rocka, koji ne donosi ništa novo, dok album svom kraju privodi skladba '(Gin) tonic youth'.
Glavna vrlina ovog albuma mu je ujedno i najveća mana- dok na pokojoj stvari minimalizam doista čini razliku da se album kao takav ne shvati previše ozbiljno, također onemogućava i bolje aranžmane na pjesmama. Barem od dvije pjesme se drugačijim slaganjem riffova moglo napraviti punokrvne grunge/ noise rock bangere, dok ovakav kakav jest album ipak više figura za fanove ranog grunge zvuka, kreštavim vokalima usprkos. Tako… moglo je bolje, al nije ni ovako loše za ono što jest, samo moram se zapitati: zašto zadnja stvar nije bila pomaknuta malo ranije i zašto nije moglo malo više ovog distorted ponyjevskog štiha?
Naslovi: 1. Doomsday Clock, 2. Time For Darkness, 3. Pregnant Meth Addict With Cancer, 4. Two Elderly Brothers Killed A Young Mother, 5. Great White Northern Shitlicker, 6. This Band Is Your Yoga, 7. Central European Nihilist Arrogance, 8. (Gin) Tonic Youth