Nije li čudno da sanjarenje u distopiji dolazi iz jedne od najbogatijih i po društvenom uređenju multietničke, te standardu najmoćnije države na svijetu, a k tome i odavno pacifistički neutralne i politički pasivne Švicarske u kojoj sve štima da niti pojma nemate tko im je na čelu vlade, kako se zovu premijer i predsjednik? Meni jest. A druga činjenica da ovaj trojac iz Fribourga ima nepredvidljivu putanju kreativnosti podsjećajući na ono vrludanje teksaških The Black Angels kada su magične direkcije za komunikaciju s duhovima u posvemašnoj rock psihodeliji neočekivano pretvorili u bezazlen mainstream nadomak bubblegum-popa. No, nije ovo baš takav preokret, ali osjeća se da Satvros Dzodzosz ima tenziju pokušati napraviti kakav-takav komercijalni presedan na ovome četvrtom albumu što je vrlo brzo došao nakon odličnog prethodnika "DSM III" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31287 (2022). Naime, ovdje je ušao u eklektični retro s brojnim asocijacijama na omiljene The Doors/ Led Zeppelin i ovovjekovne zvijezde King Gizzard And The Lizard Wizard, no ako očekujete distorzije i gitarske riffove, odmah zaboravite, ovo je sasvim drugačiji zvuk koji istražuje stare parametre rocka 60-ih i 70-ih s koliko-toliko suvremenim konotacijama što se tiče fabule o distopijskom konceptu, trenutno vrlo modernim i aktualnim. Čini se da ova ekipa simbolički iz udobnosti svoje nepovredive kućne atmosfere prikazuje opću borbu i patnju svijeta na poprilično hippy/ flower-power način tek tu i tamo zalazeći u problematiku egzistencije, tragedije čovječanstva, iskupljenja, no rijetki su trenutci konstruktivne kritike i onog najbitnijeg - političkog cinizma. Sve se više doima da se jako dobro zabavljaju na tu foru straha i paranoje koje u njihovoj državi nema odavno, još prije njihovih djedova i pradjedova, te pokoljenja unazad najmanje 2 stoljeća što pokazuje neprikosnoveni veličanstveni duh čudnog naroda u nevjerojatno čudnoj državi, valjda jedinoj na svijetu (možda uz Švedsku i današnji Japan) da ipak postoji mogućnost za raj na majčici zemljici u dugosežnim opsezima.



Prva čudna stvar je uvodna "Melodies from distant shores" s debelim retro pasažima folka i udaljenih pratećih vokala Guillaume Macherel, a stil upada u gitaristički prog-rock nježnih tonova s velebnim izdancima, no što je bitno, ovdje su sve pjesme u pop formatima do maksimalno 4 i pol minute, te se recimo u spomenutoj, te narednoj, naslovnoj "Dreaming in dystopia" mogu osjetiti elementi The Beach Boys i prvog The Stone Roses, kao i nekih pjesama The Flaming Lips, dok je "The tragedy of men" malo jači rock komad sa chug gitarom, snenim melodičnim vokalima, psycho elementima gitarske virtuoznosti i odličnim, ali na žalost, prekratkim prog dijelom gdje gost Nicolas Ducret svira fantastičan umetak na klarinetu zašavši krišom i u kompleksnost Frank Zappe. Jedan od singlova "Lonely bird" zazvuči poput "Boys don't cry", naravno The Cure u početnim akordima, međutim pretvara se u lijepu melankoličnu Flaming Lips laganicu za radio eter s tek malo neuroze u de-kompozicijskom aspektu pri samom kraju.



A onda, malo teže za povjerovati, singl "Utopia" je čista hippy himna u akustičnoj legato gitari sa zajedljivim tekstom o mnogo ljudskih karaktera u klaunovskoj poziciji od Sotone, Boga, čovjeka koji zove predsjednika da napravi plan kako sve zbrisati sa Zemlje, potom korisnika koji pije vašu dušu, preko zatvorenika koji je vidio istinu, studenta, mrtvaca, terorista, popularne zvijezde, anđela, zabavljača... Ljubeći vas i ubijajući, ha-ha-ha! Naredna "Flowers, angels and chaos" ima onaj otkačen šlih Liars i zaboravljenih Pavement s naoko raštelanim konfiguracijama u melodiji, čak se i osjeti ironija s blagim jazz/blues elementima, ali lirika je prilično perverzna erotika pozivajući na seks, rečemo onako kako su rockeri 50-ih i 60-ih mamili djevojke da budu s njima na zadnjem sjedištu automobila gdje se nalazilo carstvo i valjalo je zaboraviti prošlost i budućnost, samo se prepustiti sadašnjosti bez mržnje i grižnje savjesti. Pravi potencijalni radio hit, naravno kad od plebejaca i jakobinaca bude otkriven.



Rocka u onoj konfiguraciji na koju su nas Dirty Sound Magnet naučili baš i nema: "Lost my mind" je čak i najljepša indie-pop/rock stvar ovdje u stilu R.E.M. i The Smiths, a bome i srpsko-hrvatskih Rebel Star prikazivajući distopiju na relevantan način ljubavi i emocija: 'postoji mjesto u mom mozgu koje ne možeš spasiti/ jer sam izgubljen/ postoji mjesto u mom srcu koje nećeš pronaći jer je izbrisano.../ žao mi je što sam poludio gledajući što se događa/ u mom svijetu postoji soba koja je zaključana/ bez obzira što pokušavate/ ima jedno mjesto u mom krevetu koje je izgorjelo.../ vidite kako mi srce gori, davim se, davim se', samo očita stvar je da se ova ekipa zafrkava kroz moćne bogove rocka - LSD, marihuanu, kokain i naravno, alkohol isporučivši ovakve pjesme, moguće i evergreen konotacija poprilično obrnuvši svoj stil u prihvatljivu menažeriju komercijalnog rocka s mnogo psihodeličnog sadržaja.



Insomnia full:



Najbolja stvar je završna "Insomnia" od čak 8 i pol minuta s uvodnim, polušaputavim scenarijem odličnog prikaza Švicarca na današnji svijet kojeg osjeća tek preko medija, a ne osjeća u svojoj zemlji: po noći u jezivoj tami je budan, život mu se čini kraćim, dani su mu dugački, istok stalno nešto kuha, zapad spava, on je sam, u krevetu mu je ogromna zmija s kojom se igra skrivača svaku noć, ne može se smiriti svjestan da se mora suočiti s vanjskim svijetom i komadićima mozga što su posvuda razasuti. Od nježnog gitarskog staccato uvodnika u trajanju minute i pol, slijedi snažan ritmički bas i plesna krautrock energija u srednjem tempu, taman za disco podij. Skraćena verzija od 3 i pol minute na youtube je baš upravo singl o distopiji da se krvna zrnca u Europi totalno mijenjaju: dolaze došljaci koji su Švicarsku ionako napunili iz Albanije, Turske, s Balkana i Afrike, a doći će ih još s potrebnim vizama. Onda vam je jasno zašto ova ekipa ima nemiran san, a nije neo-nacistički. Pitaju se, gdje je nestao naš običan Švicarac - Retoroman, Talijan, Francuz i Nijemac, a oni svijetu pjevaju na engleskom jeziku da ih svi razumiju. Možda će na narednom albumu trebati koristiti albanski, turski, arapski ili neki slavenski jezik. A možda će nastaviti ovako, uglavnom bezbrižno.

Naslovi: 1.Melodies from distant shores, 2.Dreaming in dystopia, 3.The tragedy of men, 4.Lonely bird, 5.Utopia, 6.Flowers, angels and chaos, 7.Lost my mind, 8.Insomnia

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/03/2024