Opis albuma i samog labela na ovoj Bandcamp stranici je namjerno apsurdistički te ne nude nikakve informacije o albumu. Uglavnom; EP otvara 'Tourmaline Dusk', koja uspijeva održati pozornost slušatelja prvenstveno suptilnim razvijanjem pozadinske buke, dok je sami drone kontinuirana, ali blaga škripa. U svoje 4:24 uspijeva jedan supstancijalni brejk sa lajt motivom, a to je sami kraj. Neloše, ali nikog neće vele obarati s nogu. 'OR-7' počinje nekakvim smijehom sa bubbly efektom, srećom kako se stvar razvija taj aspekt daje mjesto melodioznosti koja skladbu uvodi u dobar repetativan odnos kanala koji vrši ulogu violončela i klavijatura koje svemu daju i jednu lagano psihodeličnu dimenziju.

'We Do Not Remember Ourselves' zato počinje malo zlokobnije, i više je prikladna opisu albuma gdje se duboki drone miješa sa ambijentalnijom industrial škripom koja je fino uklopljena kao dodatni instrument. U konačnici se stvar ispostavlja kao introspektivan ambient drone komad kojemu industrial elementi dođu kao šlag na tortu soničnog kolaža.

'Quand on parle le loop' se čini kao da ne spada na ovaj album. Preoptimistično new age repetativno zavijanje koje je u srazu i kontrastu sa dosadašnjim razvojem prethodnih kompozicija. Ova je 'meh'.

Tri odlične stvari i antiklimaktički epilog EPa, vidi se da autor zna što radi, eto potkrao mu se ili filler ili jednostavno greška, da je uvalio komad meandering new agea na album koji se tako dobro kretao crtom između ambienta i industriala. Ako pak s druge strane album stavimo čvrsto u ambient okvire, onda istini za volju ni ona nije promašena.

Naslovi: 1. Tourmaline Dusk, 2. OR-7, 3. We Do Not Remember Ourselves, 4. Quand on parle le loop

ocjena albuma [1-10]: 7

marko šiljeg // 10/01/2024