Ne varate se, ovo ime nije nepoznato. Odzvanja, zar ne? Još tamo, tko se sjeća od odličnog, ali davnog debija "Technicolor Melodies" i zajedničkog izdanja s beogradskim The Phonerings, a to bješe pred jako mnogo godina koje sežu još u konac prve dekade ovog stoljeća. Pročačkamo li malo po memoriji, a naravno i bližoj im historiji jer su od tada nanizali 4 EP-ija koji komotno mogu biti jedan album s 12-13 pjesama i došli do ovog četvrtog studijskog albuma uz što su im gotovo sva izdanja realizirana širom svijeta od Japana i USA do Europe na desetak, pa i više etiketa (koliko mi se čini), nema sumnje da ste pogodili - ovo su raspjevane Lale podno Petrovaradina koje još uvijek nisu napustile svoj mladenački, srednjoškolski i studentski smisao za kompresiranje bunta, sitne provokacije, humora, ironije, realizma i depresije u vedar i šarolik college-rock (ja bih nadodao cool-edge) natopljen prvim pop-punk/ indie-rock referencama Husker Du, The Replacements, R.E.M., Pixies i pripadajuće scene 80-ih kada 'pop' nimalo nije smetao u alternativnom izričaju, a još manje aludirao u kakvu stupidnu benavoću će upasti kao opozicija naletu grungea i čvrstog rock-punk revivala početkom 90-ih. Eh, da, to su bila vremena kada se još proizvoljno eksperimentiralo u potrazi za vlastitim stilom, kada je rock sam po sebi imao tendencije svježine i avangarde, a i sam rezon je nalagao što dalji bijeg od plagijata, tja, jer je malo tko u undergroundu htio zvučati poput Stonesa, Queen, Floyda ili AC/DC, da ne kažem Bregovića, ha-ha-ha, pa se malo više popilo i urokalo, oslobodilo stege šablona, razmrdali su se i raštelali riffovi, vokali, način pjevanja i čitav rock koncept se nesmetano odvijao po nepisanim pravilima gdje nije bilo nikakvih granica. Ovaj četvrti dugosvirajući rad Novosađana dolazi idealno za prisjećanje na neke velike underground idole koji su u datom vremenu gradili i isijavali znamenite 'tour de force' svjetionike raščišćavajući taloge magle sumornog i stereotipnog zadaha mainstreama. Bilo ih je malo, no nalazili su se na pravim pozicijama zabivši putokaze i smjernice hrabrima, željnim avanturizma i slobode. Tako se gotovo svaka od ovih 13 numera odnosi na nešto, možda ne toliko životno bitno u širokom aspektu općenitog svjetonazora, uostalom, to nije niti bit 'tihe lirske revolucije' daleko od prečesto kurtoaznih i goruće angažiranih digresija Dylana, Strummera, Springsteena, U2 ili Grahe, dapače, mnogo poetike je provučeno kroz individualni, subjektivni okular kome nije cilj stvaranje zajedničkog, masovnog ili vizionarskog horizonta s obzirom da se, kako govore stihovi elegantno energične "Everness again" 'kretanje 'naprijed-natrag u mrtvoj točki' odvija kroz 'dan pun sunca i cvijeća, a sljedeći je iz sata u sat sve gori'. Da se razumijemo, stihovi su odreda na engleskom kao što to i bješe u njihovoj cjelokupnoj diskografiji.



Može se tu kroz mnoštvo stihova pronaći cinične samoironije u punkom nabijenoj "Hungry lions" ('dobar sam u izazivanju alergija/… dobar sam u stvaranju neprijatelja, svi moji prijatelji su izmišljeni/... budućnost nije obećavajuća'), distopijske nostalgije nabrušenog kompleksnog komada s mišungom hardcorea, rocka i pop-punka "Save the day" ('postoji mjesto u povijesti gdje je sreća bila besplatna, a svijet je bio širi'), a ponajviše emotivnih referenci vezanih uz osobne paranoje, nesporazume, izolacije, samotnjaštvo, klošarsko otpadništvo, a bome i pijanke s kompromisom u šaljivoj "YesMeansNo" koja samo po dvije trećine imena asocira na dobro znane kanadske vrtirepe iz Vancuvera, no meni daleko više sjeda kao spoj Gang Of Four "Entertainment!" i britanskog punk/ new-wavea Buzzcocks, ranih Ultravox, pa i The Clash i XTC, te mi se doima kao vrsan hit zbog snažnog riffa i nešto odriješitijeg vokala. Pjesme su kratke i jezgrovite nadomak hardcore-pop referenci, tek četiri prelaze formate od 3 minute, nema u njima brljavljenja i drkačkih solaža, istina ima mnogo lijepih unakrsnih melodija Nenada Gucunje i Vojina Vučića koje ne ulaze u domenu 'catchy', već finih nadogradnji na mnoštvo načina, a također, ovdje nema izrazitih distorzija premda je u miksu svoje prste imao Ivan Jakić iz zagrebačkog hardcore benda Ponor. Ovdje je jednostavno rečeno, sve posloženo poput najpreciznijeg sata: uvodna naslovnjača "Second nature" fila baš upravo te lijepe gitarske melodije i ležeran melodičan vokal podsjetivši na pop verziju Overflow iz ranih dana, vraški gitarski zapetljana "Whenever I need you" unatoč relativno ljubavnoj preokupaciji šiba moćan post-hardcore adrenalin Fugazi samo što Brendan Canty gotovo nikad nije koristio tako oštre topote poput Nebojiše Ćato-a. Malo i predaha stiže u tipičnom pop komadu "The ones" koji nalikuje starim new-romantics zvijezdama A Flock Of Seagulls s prvog, proslavljenog istoimenog albuma, a vokalna melodija, pa skoro da ima vrlo slične smjernice Mike Scorea iz mnogih njegovih artikulacijskih disonanti. Drugi dio albuma sadrži tipičan cool-edge/ pub-rock s nabijenim new-wave/post-punkom "Like no one else before" ranog Joe Jacksona, The Undertones i The Jam, pa se ponovno štela u veseli pop-punk "Unders", na svu sreću vrlo kratak (2.19) i još kraći, zajebantski r'n'r "Easy pop" (2.14) s malo fučkanja, no nosi one dobro znane vitalizacije XTC i genija Andy Partridgea, sjetite se hita "This is pop?", ok, tko se može. Trenuci kada ovi kradljivci požele biti ozbiljni su unatoč prisebnoj lirici tokom čitavog albuma svedeni na svojevrsnu Elvis Costello/ Mike Stipe/ David Byrne/ Woody Allen, ma i na The B-52's otkačenost: ne znaš da li bi se grohotom smijao, shvatio ih krajnje ozbiljno ili samo protrljao batrljke u moždanim vijugama relaksirajući se za zabavnu kulisu, a to je što se tiče intelektualno-umjetnčkog performansa odlično pogođen kut i stil baš kao što su bile sve navedene veličine uključujući The Smiths i Morriseya.

Jeste, sve ove melodije i štosevi su se čuli mnogo puta na starim vinilkama, nema ovdje ama baš ničeg novog u izrazu, ali oduševljava pristup, lepršavost i gotovo nevina iskrenost poput debi albuma ovakvih, sad već staraca, koja oduševljava od prve do zadnje minute. Nema genijalnosti, samo izvrsnost i pravo ciljana zabava.

Naslovi: 1.Second nature, 2.Everness again, 3.Hungry lions, 4.Whenever I need you, 5.The ones, 6.Save the day, 7.YesMeansNo, 8.Like no one else before, 9.Unders, 10.Easy pop, 11.Braced for all, 12.Do what you want, 13.All my children

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/11/2023