Novosadski oneman melodic black bend Koschei Bessmertnyja (ima još Egzekutor i Pannox, te je bivši član Deathonation) razvija klasične kompozicije strukirane u primamljive i jednosmjerne pasaže, ono s mnogo zicera i bez nekog vrludanja što može biti, ha, dvosjeklo sečivo. S jedne strane dovoljno pristupačno svim standardima žanra, a s druge pak premalo inovantno ili, bolje rečeno bez inovacija ostavljajući dojam suhoparnosti i laganog zamora. Uvodna "Homo homini lupus est" počinje u strmoglavoj tutnjavi koja obećava meljući s plotunima programiranih blastbeatova stanovitog Vodena (snimao, miksao i masterirao EP) u isprekidanim periodima održavajući skladan 4/4 tempo, vokal je sasvim dostatno mračan i uvjerljiv, a tu je i jedan neočekivani break u središnjici koji izlazi izvan black klišeja u gothic/ dark atmosferičnost i kraći ambijentalni staccato dinamičkim tremolima se podižući ka finiširanju. U tom trenutku ovaj EP obećava progressive kompleksnost, a i dvodijelna "In the name of the blade", ali samo imaginarno. Premda bi se očekivalo od razdvojenih 12 minuta ("Part I" ima 5, a "Part II" 7 minuta) kontemplacija nekakvog sižea, ustvari je samo tanana igra razmjene tih blastbeatova sa standardnim heavyjem od vremena cirka prije Celtic Frost u prvom, odnosno sludge/ stoner riffovima (i Black Sabbath stilizacijom) s galopom NWOTBHM u drugom, premda vraški brzom, istovremeno linearnom, vrlo zamornom i posve predvidljivom komadu kojeg donekle ukrašava završna melodijska katarza dvije odvojene tremolo intervencije.



Ustvari, ovdje je tokom kompletnog materijala najbolji dio gitarski rad s podosta raznolikim, ali evidentno jasnim elementima, možda i utjecajima, a možda slučajnim sklopom kreativne potencije riffova nalik na Darkthrone s njemačkom thrash agresijom i švedskim melodic deathom. Međutim, na konto takve eklektično ziheraške svirke, basovi su potonuli u pozadinu i gotovo su neprimjetni u samoj groove dinamici izmiješanom s mračno opsesivnom tugom koja isplivava u četvrtom, najkraćem komadu "Forever cold" s nešto manje od 4 minute. Atmosfera je dosljedno mračna, no kada bi ovdje bili živi bubnjevi, ma kako god odlupani s triggerima ili bez njih, hipoteza jest da bi ovaj EP dobio moguće drugačiji stilski pejorativ. Onaj koji bi mu dao tu neophodnu inovantnost. A ne treba smetnuti s uma i to da je produkcija prilično čista, tja, sad prigovarati blacku što se tiče toga nema baš nekog smisla.

Naslovi: 1.Homo homini lupus est, 2.In the name of the blade (part I), 3.In the name of the lade (part II), 4.Forever cold

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 22/08/2023