U formativnim vremenima kasnih 80-ih i početka 90-ih godina 20. stoljeća, Brainwashers iz Kragujevca su bili, kako kažu provjerene informacije, prvi death metal bend na ovim područjima. Startali su još u vrijeme bivše SFRJ, 1990., a godinu kasnije promijenili su ime u Mortuary i odmah nanizali čak 3 demo materijala: "Infected by Pullution" (Butcher Sound, siječanj 1991.), "Dismembered Illusions" (Delirium, travanj 1991.) i "Void" (Butcher Sound, rujan 1991.), a potom i četvrti "Unspoken" (d.i.y., lipanj 1993.), dakako, sve na audio kasetama koje su prodali u tiražu većem od 2000 komada što je za tadašnji pionirski žanr bio više nego odličan posao. Sve četiri kasete zajedno su iznosile 71 minutu, a na svim materijalima je svirala ista postava: Dule (bunjevi, vokal), Max Butcher (vokal), te Petran i Sone (gitare). Interesantno, na većini materijala nisu imali bas gitaru… 1994. im je za West Force iz Svilajnca objavljena kasetna kompilacija "Amok: Unspoken Void" s 10 najznačajnijih pjesama, a bend se potom rasturio. Max je jedno kraće vrijeme bio za mikrofonom Amon Din, ali samo u koncertnoj postavi, te prošao kroz DismisseD, This Casual Necromancy i Vilajet. Dio benda je nastavio u Zvončekovoj bilježnici, pa u nekim grunge projektima, otišli u Grčku a potom u Nizozemsku. Početkom 21. stoljeća im je objavljena još jedna kompilacija "Epitaph: 1990-1993" (Active Time, 2003) s kompletnom diskografijom od 20 pjesama. I sad, evo nešto manje od 20 godina, ponovno se ta ista kompilacija revalorizirala s tek jednim dodatkom: pjesma "Corridors of banishment" je uz original iz 1993. s dema "Unspoken" priložena i u verziji iz 2006. koja donosi posve drugačiji zvuk s programiranim ritmom, daleko čišćom produkcijom, ali i melodijskim renovacijama nakratko prikazavši kako bi zvučali u 21. stoljeću da su se ponovno okupili. Može se reći, modernizirano i osvježeno.



Inače, svi njihovi snimci su lo-fi kakvoće prljavog zvuka kakav se i mogao dobiti s obzirom na tehničke mogućnosti i plitku produkciju: bubnjevi su tada bili najveća poteškoća za snimanje, nije bilo triggera, procesora, limitera, niti digitalnih pomagala, običnim mikrofonima trebala se uhvatiti adekvatna akustika prostora, a to je redovito bila pasja muka hvatanja ježa. Stoga se ritam čuje kako se čuje s diferencijalnim oscilacijama od snimka do snimka; negdje su doslovce kaotični poput miksa hardcore punka i thrasha, skoro na razini onih katastrofa od ranih Burzumovih radova. Gitare su uglavnom kompaktne i dostatno žestoke s obiljem brzanaca, konciznih sekvenci, uredno probranih riffova i ponekim solažama bez ikakvih izleta u ekspresije i improvizacije. Jasno, manjak bas gitare prouzrokuje šupljikavost bez 'masnoće', no ponegdje su lukavim instrumentalističkim dovitljivostima zataškali taj feler poput pjesama "Psychotic genocide, pt.2" i materijala s "Void" (4 numere) zahvaljujući dubljoj produkciji iz koje su izbačeni visoki tonovi, a to odmah puno jezgrovitije funkcionira s neophodnim tonskim balastima. Četvrti demo "Unspoken" im je u tom aspektu ponajboljih performansa, a i svirački su bili najjači: pjesme "Massacrated ego", "Mortgage upon epitaph", "Inwardly voices", "Injected into subconscious", "Outro" i spomenuta "Corridors of banishment" su im ubjedljivi vrhunci kreativnosti. Taman kad su pokazali idealne znakove razvoja, nestali su. Šteta.

Naslovi: 1.Psychotic genocide, 2.Mortuary of souls, 3.Infected by pullution, 4.No sense… for romance (instrumental), 5.Infected by pollution, pt.2, 6.Dismembered illusions, 7.Mortuary of souls, pt.2, 8.Psychotic genocide, pt.2, 9.No sense… for romance, pt.2, 10.Promises of merciless, 11.Cause of subsistence, 12.Affected sufferance, 13.Storm, 14.Void, 15.Corridors of banishment, 16.Massacrated ego, 17.Mortgage upon epitaph, 18.Inwardly voices, 19.Injected into subconscious, 20.Outro, 21.Corridors of banishment 2006

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 07/05/2021