Iza ovog projekta se krije Johan Anderberg, muzičar kojeg će death metalci prepoznati po njegovom radu sa bendovima Deranged i Murder Corporation, radio je on i još neke stvari ali kao isključivog ljubitelja ekstremne i avangardne glazbe me iskreno boli briga za to- istražujte sami. Druga stvar koju ću reći je kakav je pain in the ass tražiti power electronics albume po žanru na youtubeu. Baš nezahvalno ime za žanr, pogotovo ako kroz tjedan prođete kroz više albuma nego neki ljudi kroz cijelu godinu. No dobro, gunđanje na stranu, našao sam evo nešto zanimljivo što nije previše abrazivno i ima artističku tendenciju, a i da vam budem iskren dosadilo mi je opisivati metal albume mada imam još najmanje jedan koji moram ovih dana. Nekrotikeru je ovo drugi album, nakon 'Annihilation' iz prošle godine, što možda daje naslutiti da će biti diskografski aktivan i ako nastavi ovim putem to nije nimalo loša vijest. Ne radi se o power electronics muzici nego sam nabasao na jedan fini teatralni patricijski industrial za profinjene (pičke) među vama. Od prve pjesme 'Disruption dissolution', intra koji zvuči kao kulisa u nekom vintage horror filmu, preko naslovne 'Teeth regurgitation' koja je više industrial noise duboke frekvencije i tjeskobnih previranja, vrlo brzo postaje jasno da se ne radi o pukom harsh noise izdrkavanju, već da iza ovoga stoji određena vizija. Introspektivan pristup, horror tematika i noise koji oscilira ali ne prelazi granicu ukusa. Ako stavimo recimo Skull:Axis nasuprot Merzbowa i Incapaticantsa, Nekrotiiker bi spadao na sami rub prvog spektra ove ad hoc podjele.



Nakon intermezza 'Inner ear myiasis' od otprilike minutu kreće 'Subcutaneous Injection Mold' koji opet uz te neke pulseve i oscilacije sada ubacuje određeni post-futuristički distopijski element koji savršeno komplimentira filmskom ambijentu. Fali samo ženski naratorski glas, no dobivamo manipulirane vokale praćene avangardnim industrialom vrhunske klase. Iako koristim termin oscilacije to se više odnosi na pulsirajuću podlogu jer nekakvih velikih kretanja i varijacija baš i nema, što u ovom slučaju nije kritika. 'Mutilation organ' je više elektronski komad, gdje se ta neka filmska i distopijska atmosfera pretvaraju u psihodelične pulseve bez ikakve nadogradnje koje slušatelju ostavljaju slobodnu interpretaciju komada.



'Sentient slave' je sporiji i teži komad koji se vraća industrial noise sferi ali je ipak još jedan kraći intermezzo, iako mislim da je mogao biti razrađen do razine čistokrvne pjesme. 'Fingernail anoplasty' se čvrsto vezuje uz industrial noise i zlokobno kombinira neizvjesnost spore atmosfere i horror ambijenta, sa ritmičkim izletima buke dobivene vjerojatno nekim komadima metala provedenima kroz digitalne procesore. Sve navedeno daje vrhunski doživljaj, mada ne za one kraćeg raspona koncentracije. Naime synth podloga ne ulazi u priču prije druge minute. Drugi dio pjesme ima određeni sci-fi feeling koji se sasvim fino nadopunjuje sa teškom industrial podlogom. Sami kraj, negdje iza sedme minute je mogao biti uvertira da skladba krene u totalno drukčijem smjeru, i ovo pišem pod laganu zamjerku jer je potencijal ostao neostvaren. 'Prone to paralysis' je ritmički komad, dok album kraju privodi zlokobna 'No sect', uz 'Fingernail Anoplasty' moj osobni favorit na albumu.



Sve u svemu više nego solidan album za ljubitelje dobrog industriala, ambient ili soundscape muzike, moja osobna zamjerka je što su se stvari mogle dodatno razviti ali ovako, shvaćeno kao cjelina mi se definitivno isplatilo provesti pola sata tražeći nešto A DA NIJE METAL što bih recenzirao.

Naslovi: 1. Disruption Dissolution, 2. Teeth Regurgitation, 3. Inner Ear Myiasis, 4. Subcutaneous Injection Mold, 5. Mutilation Organ, 6. Sentient Slave, 7. Fingernail Anoplasty, 8. Prone To Paralysis, 9. No Sect

ocjena albuma [1-10]: 8

marko šiljeg // 03/06/2023