Kako je umjetnik uspio pored toliko jakog osjećanja mentalnih pritisaka, kojih možda nije ni svjestan ili ih nije doživio na pravi način, snimi ovakav album, postoji samo jedno objašnjenje, a to je harsh noise wall.

Dizanje zastave sa "Palate Albanija" umjesto što bi otišli ili zamislili sebe kako idemo da kupimo voznu kartu, neki neuspjeli pokušaj studiranja Fakulteta Likovnih Umjetnosti, pogled sa strane i upućivanje direktnog pitanja pojedincu sa TV ekrana smatrajući sebe osobom koja se prepoznaje u tome, gledanje u osunčane ulice vjerujući u bolje sjutra dok snovi u istoj toj sobi izgledaju poput pokušaja prolaska u nekoj noći kroz paviljone teških dječjih košmara nakon kojih nas čeka ultra skupo moderno auto koje nam je majka kupila. Ne zna se koji je osjećaj jači, onaj osjećaj modernosti ili osjećaj krivice zbog potrošenog novca. Posjeta drugarici u prizemnom stanu sa zasebnim stepenicama. Hodanje dugim ulicama, u redu kuća pokušavajući da pronađemo odgovarajuću tablu sa natpisom koja će nam dati odgovor, na kraju koje izlazimo u blok sa višespratnicama i ostajemo tu, a penjanje uz drveće nakon kojeg smo dosegli određenu visinu i sa velikim strahom gazimo i krećemo se. Jutarnja osviješćenost novinarke koja poput nepristojne Mimi Mercedes prilazi toj ulozi u snovima s leđa i potpaljuje mlade generacije čitajući podijeljenim glasom u kojem i izgovara nešto što uopšte možda ne piše u tekstovima, da se spremaju, kao četnici, ljudima, tripujući ih strahovima "vi ste poturice", "moramo vas da zezamo", pri tom ne znajući uopšte ko smo "mi" ali smo u tom prostoru magije. Poriv da se ljudi podsmijavaju, da im se prijeti, tjeraju se da zaplaču, provokacije uz razna šaptanja, zezanje... Dato je svetu do znanja "ovo je zezanje", " ovde budite, ovo su prave stvari", da prekratimo naše životne muke i cijenimo život dostojan čoveka, svi će Srbi onda doći ovde da žive... Sramno. Čekanje da neko kolektivno odvuče masu od špijuniranja i izvede ih na pravi put dajući im do znanja da su se prilijepljena đeca dovoljno radovala i spremala, da mogu da prestanu da lažu čitav sistem, ili se brane u stilu "svi me provociraju" ne bi li to sve na kraju djelovalo da su ljudi jednostavno u tom rđavom osmjehu na TV ekranu uradili dovoljno, isprovocirali pojedinca, jer tu je bio posao da se uradi, tu je trebalo. Sama pomisao da ljude provociraju, zezaju, a pogotovo žene na pijacu, bilo đe, mi je potpuni poraz, saznanje da sam uopšte živ, a da moram da ga trpim do kraja. 

Naslovi:
1.Your Pain Is Getting Worse I 14:39
2.Your Pain Is Getting Worse II 14:15

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 16/04/2023