Exome je harsh noise side projekt talijanskog dj-a Lorenza Arcarija iz techno/industrial dvojca Synaptic Memories. Nema zaseban bandcamp pa je pretraživanje diskografije utoliko nezgrapno, ali je izdavao za Deathbed tapes, Phage tapes i Industrial coast koji u slučaju prva dva diskografa imaju pozamašan roster kvalitetnih imena, a izdao je i split sa 8 Hour Animalom, kojeg sam dosad na ovom portalu obrađivao. Album otvara 'Cold tears', glitch noise koji zvuči kao traženje kanala na starim televizorima ili radio prijamniku. Ok otvaranje albuma mada je moglo bit i kraće s obzirom da se prvi pomaci počinju dešavati tek u zadnjoj minuti i po kompozicije. Nije harsh, ali pati od monotonije. 'Stone garden' zato ulijeće žešćim noiseom u kombinaciji sa nekim vidno transičnim zavijanjem koje se razvija u više kanala buke koji istovremeno svaki rade svoj posao. Rekao bih ok noise stvar bez nekog pretjerivanja ili iživljavanja, a opet ispunjava dovoljan spektar frekvencija kaotičnim šuštanjem, škripom i jednim kanalom rezerviranim za razne sekvence izrezanih sampleova, lijepo smještenim u kaos buke koja je nositelj.

'Plague Buried' je nastavak na prethodno, harsh noise sa izmjenjivim sekvencama koje su posložene i izrezane kako bi dale kakvu iluziju ritma, ali noise je ovdje više istančan jasno ističući da ovo nije high-brow industrial izdanje. Prvi momenti usporavanja uočljivi su na sljedećoj 'Unheard voices', koja dodaje i dimenziju distorziranih vriskova nalik na black metal stil growlova. Izrezani i nelinearni aranžmani, mada siromašnija za kaotični noise, valjda kako bi akomodala vokale.

'Forgotten' zato pogađa svako moje noise dugme utoliko što je kaotični dada kolaž koji evocira atmosferu užurbanog centra grada sa različitim zvukovima auta, ljudi, strojeva i svega ostalog upakirano pozamašnu količinu distorzije. Kako u zadnje vrijeme više nalijećem na power electronics izdanja moram priznati da je i osvježavajuće. Dugme kunst da zadovolji snobizam sopstvenog slušatelja. Nije sve samo manipulirana statika, ima nešto i u kompoziciji sačinjenoj od više aktera. Stvar 'Lament' je s druge strane kolaž nekoliko kanala statične buke sa opet vrsno napravljenim rezovima kako bi se izbjeglo da bude čisto HNW. Ostavlja malo skromniji dojam od prethodne koja mi je definitivno dosad vrh albuma, ali i ona prolazi u laganoj i nepretencioznoj art-mosferi.

'Raped souls' je sonično malo teži komad orijentiran na niže frekvencije, iz kojih kroz vrsne aranžmane iskaču manipulirani, izrezani i posloženi slojevi škripe. Ovim komadom biste komotno mogli uspavljivati vašu djecu nakon što ste im (logično) puštali Masonnu preko slušalica dok su još bili u maminoj utrobi. Album kraju privodi skladba 'Ache' koja je ujedno i najagresivnija, mada su u pitanju nijanse.

Odličan noise album, koji nasuprot svom nazivu nije zaslužio da bude pokopan i zaboravljen. Čisto jedno fino, lagano i fino ugođeno noise izdanje koje ne pati od grandioznih deluzija, taman da bude žestoko, ali ne previše. Nemam velikih zamjerki s obzirom na ono što jest, mada je prva stvar ipak predugo trajala. Ako vam se svidi, najavljuje se novi album za Deathbed tapes koji izlazi 1.9.. niti dva mjeseca nakon ovog albuma.

Naslovi: 1.Cold Tears, 2.Stone Garden, 3.Plague Buried, 4.Unheard Voices, 5.Forgotten, 6.Lament, 7.Raped Souls, 8.Ache

Ocjena (1-10): 8,5

marko šiljeg // 19/08/2023