Pojavnost tehna u vidu jednog novog izdanja je vjerovatno bio značajniji u periodu kad nije bilo mnogo izdanja te muzike, a profilisao se raznim  dešavanjima u elektronskoj muzici koji nisu toliko tehno u insistiranju da se on zove tako, već razni gradovi u kojima se on dešavao su bili revolucionarni iz tog razloga. Oću da kažem da dosta toga urbanog čini da tehno u određenom trenutku prevagne u miksanju zvuka i slušanju rezultata istraživanja ritma, slušanja muzike koju autor vidi kao dio određenog strujanja tog pravca imaginarnog kretanja i zapažanja. Za neke gradove poput ovog u kojem ja živim ovo izdanje je dosta dobar uticaj kako bi se moglo u njemu stvarati. Sasvim solidan pristup mašinama koje su prilično u tom nekom limitu i oštrini, mada u njima ima nečeg što je u vezi sa umiranjem u tom gradu, fenomen u kojem ljudi idu u susret tome, prosto izranjaju u okruženju u kojem se to dešava. Mislim da čovjek treba da ima neki lični odnos prema sebi u tom pogledu smrtnosti. U tom smislu dok slušam ovo izdanje čujem neki blagi kukavički i interesni doživljaj koji proizvodi mašina koje "manifestuju smrt", suprotno umiranju koje je vidljivo ili čitljivo u futurizmu, mada više se čovjek u razmišljanjima vodi tendencijom da je sve što se može čuti u datom trenutku u opštem smislu kad se kaže futurizam ili pomisli na futurizam. Kako slušam album iz pjesme u pjesmu čujem kako je taj utisak sve jači i jači. U predzadnjoj pjesmi završetak se svodi na neko ponavljanje koje se dešava u nekim ruterima i zvuk se mijenja u zadnjoj pjesmi, postaje upravo taj trenutak konekcije priključka, revoluciju kablovske televizije pretpostavljam. Djeluje kao da je iza mene sve mrtvo, a ispred mene tv i ostali uređaji koji prenose određene informacije, takve kakve su, dok je moje mišljenje u rukama drugog i sklono manipulaciji i iskustvu koje će biti poznato ljudima koji stoje iza prenosa ili kojima će to da se prenese kako bi imali "oružje u rukama".

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 15/02/2023