Svakako elektrifikacija koja se čuje na snimku ima karakter, insistiranje na tom doživljaju kao da kontaktom određenog izvora struje dodiruje o predmet koji stvara buku, dubokim podvodnim pulsiranjima zvuka, grana koja u prisustvu nekog čovjeka poput Tesle stvara iluziju.  Zapravo određena dobra izdanja koja se mogu čuti, a čiji su autori žene, dovode me do spoznaje da su one u odnosu na muškarce mnogo bolji HNW umjetnici, njihova zainteresovanost za buku, slušanje buke, na kraju zvuči toliko dobro, samo izdanje izdvaja njihovo HNW izdanje od ostalih HNW izdanja. Svjesni smo da ih ima toliko mnogo, a sama pojava u toj većini izdanja predstavlja aluziju na samom omotu i možda mogućnost da jednostavno bolesnici koji su zamoreni određenim učestalim bolničkim tretmanom budu osjećaj posjete, posjetioci, prisustva nekog u prostoriji u kojoj se pripremamo da spavamo. Sam omot govori dosta o iskustvu i čini, mene lično, da se osjećam zadovoljnim onim što vidim na omotu kao određeno objašnjenje. Zapravo, slika je u određenom smislu ta koja mijenja prisustvo bilo čega drugog, pa i naslova, konkretnog naslova, samo objašnjenje. Naznaka u vidu djelova snimka. Na trenutak mi se ugasio monitor u prostoriji u kojoj je potpuni mrak i spoznao sam da su ta strujanja zvuka u tom mraku dodatno zatamnjenje crnom bojom, crnje od crnog, bez ikakvih odbljesaka, doživljaja. Nešto približno ovom osjećaju možemo samo doživjeti u bolnici, u hodnicima dok vidimo dnevnu svjetlost, kritikovani upravo u tom momentu da zbog tog prisustva nečije autorstvo nije dovoljno tačno, prekriveno tijelo bijelom čaršavom dovoljno u poređenju sa onim svetim, postojanim efektno i značajno, recimo, život u bolnici koju plaćaju građani nije dovoljno kritičan bez dodatnog dodira novinara da se čuje tuđe iskustvo bez potrebe da ljudi sretnu osobu. 

To smo mi, "bez toga", učestvujemo u životu, nadograđujemo mišljenje iz rata u rat, smatramo to primarnom vrijednošću, udržujemo društveni i politički život u jedno načelno izgovorenu riječ u balama laži. Čast izuzecima. Prodajemo zemlju kao "viagru" i koristimo rijetku priliku da kažemo da smo to što Jesmo, jer su svi razlozi to da budemo potkrijepljeni dokazima o postojanju samo pojedinaca koji su se tako izjašnjavali, da je pripadnost religiji samo nužno da se to bude isključivo samo u pogledu na čvarke, da je lutka vječita zanimacija, a ona slanina u kolijevku poluistina.

Naslovi:
1.Pt. I 15:24
2.Pt. II 15:26

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 15/01/2023