Evo za promjenu da recenziram death metal koji nije primitivni spori doomerski paradise lost worship. Belgijski sastav sačinjen od članova Battalion-a, Warbeast Remains-a i Suhrim-a na svom prvom albumu (imaju i EP iz 2020.) Prezentiraju čisto solidan death metal europskog štiha. Klasici ranog švedskog deatha padaju na pamet kao usporedbe tako da ne bi trebalo biti nekih upitnika u pogledu toga kako zvuče. Nakon tridesetosekundnog intra 'Dark presence' počinje 'Suffering eternal', vođena thrash beatom dakle puuno tupa tupa i entombedovskih riffova. Dobre i dinamične izmjene, nabrijana stvar, dobar spori dio. Sasvim solidno otvaranje albuma od kojeg zbilja ne treba očekivati išta više od čistog i nepatvorenog death metala. Ne probija granice, ali dobro odrađuje zadatak. 'Thrive in apathy' nastavlja u istom fazonu dobrim chug grooveom koji komplimentira standardnim death blastovima. Sredina stvari šestosminski interludij prije nego se vrati na furiozni death. Izmjene brzo-sporo pa nije monotono, i osobno bih stvar prekinuo 45 sekundi ranije, ali to je neki osobni kink koji nema utjecaj na opći doživljaj. Naslovna 'Sacrificial death' počinje kao da će nakon uvoda početi kakva kakofonična black metal stvar, dok dobijamo prvo groove, pa blastbeat paljbu i frenetično šaltanje riffova, sa vraćanjem na prvi iz uvoda koji je okosnica pjesme. Dobar banger zahvaljujući grooveu u drugoj polovici pjesme. 'Rites of the necromancer' počinje više kao furiozna death metal stvar i ima tu malo utjecaja blacka, stvar je na momente atmosferična, a isprekidana death metal groove riffovima.



'Spawn of dis' nakon zlokobnog uvoda ide u standardni čisto švedski death metal. Nema filozofije. Riff-o-rama koja možda nije posebno unikatna, ali je odrađena dobro. Stavite povez na oči i bacite pikado strelicu na popis švedskih death bendova i ubost ćete nešto s ovog albuma. Toliko izmjena da su baš uspjeli ukomponirati sve u dosta kompaktnu cjelinu. Čak malo i previše ali to je subjektivno pitanje koje zaista zavisi od slušatelja. Uglavnom sporija od prethodnih, ali zato više atmosferična. 'Fear made flesh' je furioznija, ne odstupa od ostatka albuma, šaltaju riffove kao javna poduzeća korumpirane članove uprave, dok su sporiji i groove riffovi bolji dio pjesme. 'Maschalismos' počinje sa sporijim chug riffom, i više je groove orjentirana od prethodnih, mada kada bend toliko toga sabije u pjesmu je dosta nezahvalno iznositi kategorične ocjene. Ima tu i furioznih, sporih, srednjih riffova, svake sriće što bi se reklo. 'S-21' je klasična death metal bangerčina, 'Unholy immortality' ima odličan riff na sredini pjesme koja je toliko kratka da su ga zbilja trebali više iskoristiti. Također bonus pankerski moment kojih dosad nije bilo, a koji se pretvara u završni blast. 'Perennial Curse' počinje teško i sporo, i mislim da mi se ovaj album svidio zato što me dosta toga podsjeća na jedan manje poznati švedski bend Coercion i njihov prvi album 'Forever dead' iz ere kad su se Entombed klonovi štancali po matrici. Album završava sa 'Carnal curse' koja ne odstupa od zadanoga već efektno privodi kraju ovaj vrtoglavi i intenzitetom nabijeni uradak.
Ništa novo, ali zabavno death metal slušanje koje mi dođe kao mali odmor od doomerski orjentiranih bendova. Za sve ljubitelje švedske škole čisto solidan album za ubiti vrijeme ili neslutećeg prolaznika.

Tracklista:
1. Dark Presence,2. Suffering Eternal, 3. Thrive In Apathy, 4. Sacrificial Death, 5. Rites Of The Necromancer, 6. Spawn Of Dis, 7. Fear Made Flesh, 8. Maschalismos, 9. S-21, 10. Unholy Immortality, 11. Perennial Curse, 12. Carnal Desecration

Ocjena (1-10): 7,5

marko šiljeg // 03/10/2022