Johan Albert van Roy malo jeste, pa malo nije raspoložen. Godinama se vuče u samoreciklažama s jednostavnim EBM/ aggrotech gabaritima više niti sam ne znajući što da konkretno poduzme jer odavno je prestao raditi na remontu ujednačenog mu stila 'sam-svoj-majstor' iz belgijskog Leopoldsburga. Opstao je već tri decenije na površini s jednim te istim štosom, a ako su vam raniji radovi dosadili, onda će i ovaj bez obzira bili vi njegov fan ili tek samo povremeni slušač. Nema on po albumu dovoljno materijala pa mu tako gro pjesama ponovno zjapi suhoparno monotono, dakako plesno u monolitnim 4/4 ritmovima što robuju večernjem izlasku u mračni klub za darkeraj od 20h do ranog jutra. Plesati se može ko' na techno partyju, a pjesme su začinjene tek toliko da se primijeti kako baš nisu kopija jedne ka drugoj. Sve su to sitne promjene ali samo ako ste dovoljno zainteresirani da ih uočite, čujete i zapazite. Vokal je smjestio u opsege rocka s izraženim vibratima i efektima, a liriku paralelno kultivirao poput black/ death metalaca sklonih paradiranju Boga optužujući ga za svo zlo i nered na majčici planeti. On bi sve poubijao, svaki svetac mu kriv u koječemu, svi su oni pokvarenjaci, lažovi, perverznjaci, to sve skupa ništa ne valja i bla, bla, bla… Ništa novoga, uostalom, rijetko je imao strukturno smislene i konzekventno kritičke fabule ostavši na razini posesivno pojebanog i razmrdanog post-adolescenta kojeg nitko ne shvaća jer je on 'poseban' darker s drugačijim nazorima. Jeste, može to proći kad si u ranim 20-im godinama, ali, ehej-hej, što kad dođeš u pedesete i dalje nastavljaš peglati istu spiku? Uh, profesor književnosti dvaput mlađi od njega bi ga srušio i na popravnom.

Live "Bang bang bang" 2022:





Kako god, lani je na facebooku izvijestio da je konačno postao otac, pa tako u pjesmi "Land of roses" gostuje mu bolja polovica promijenivši smisao za 180° nalikujući na goth-electro izvođače gdje su žene glavni vokali poput God Module, Velvet Acid Christ, I:Scintilla and Blutengel, pa Acylum, Wumpscut… To je praktički i jedina zanimljivost, naravno i novina, dok se za ostatak konfiguracije može samo reći da je sve isto od elektronskog riffa do povremenih, a i bespotrebnih instrumentala koji se repetiraju u monolitnosti: ovakav EBM je uistinu nezanimljiv bez vokala. I osim toga, sad zavisno koje se izdanje ovog albuma uzme: zvanično ima 11 pjesama, deluxe 22 sa remiksevima istih pjesama, a bonus format s 2 CD-a čak 49 pjesama u inverzijama Assemblage 23, Cyro i FGFC820. Previše varijacija za premalo pjesama. Od svega se mogao napraviti samo solidan EP s 4-5 tema. Ovaj puta je pretjerao. Naslovi: 1.Kill all humanity, 2.I'd die for you (v2.0), 3.God of destruction, 4.Jesus freak, 5.Sterbhilfe (euthanasia 2021), 6.Destroyer of worlds, 7.Land of roses, 8.Bang bang bang, 9.Sin, 10.Trick or treat, 11.Bunkeritch (censored)

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 01/08/2022