Belgijski Suicide Commando, odnosno projekt-bend Johan van Roya dao je i utjecao na EBM, IDM i agrrotech scenu još i ponajviše od svih kurentnih i prohujalih protagonista s kojima je dijelio isti glazbeni teritorij još od 1986. kada je počeo karijeru. Kako mu je trebalo punih 8 godina da realizira debi album "Critical Stage" za njemački Off Beat Records, te je 1999. bio jedan od pokretača etikete Dependent Records, uspjeh kojeg je ostvario sa sedmim albumom "Mindstrip" (2000) i singlovima "Hellraiser" i "Comatose delusion", te starim ultimativnim hitom "See you in hell" zacementirali su njegov stil prepoznatljivim repetativnim i plesnim tempovima, grubim, ponekad i harsh vokalom, te potpunim elektronskim aranžmanima u kojima je rijetko upriličavao neki analogni instrument. Vječito pod primjetnim utjecajima elemenata glazbe Kraftwerk, Front 242, ponešto techo/trance/rave fraza, te ranih Ministry iz electro epohe 80-ih, Suicide Commando je s vremenom postao ključnim imenom europske electro-industrial i pripadajuće scene istom mjerom poput mnogih kanadskih, vrlo sličnih izvođača.

Potpuno opravdano od njega se uvijek očekuju najveći dometi žanra. Istina, u glazbenom dijelu redovito uspjeva isporučiti inteligentne poteze unatoč ograničenim okvirima minimalističkog žanra. Razvio je bogat spektralni kompozitorski obujam poput primjerice, sasvim drugačijih Motorhead, AC/DC ili nekih hardcore izvođača koji nikad nisu dosadni na uštrb prepoznatljivih klišeja, no lirski se redovito svodi na prilično ofucani ulični vokabular (kurac, pička, smrt, Bog, ubojstvo i sl.) s oksimoronskim temama podilazeći svojoj publici pretjeranim preokupacijama o mrakovima, paranojama, nemirima, strahovima ili nešto rijeđe o socio-političkim i svjetovnim dilemama i kompromisima bez nekih iole jasnije izraženih stavova.

Na ovome najnovijem albumu fokusirao se na onaj jedan dio vlastite faze rada kada je bio smireniji i topliji pokušavajući sav konglomerat vrlo neugodnih tema pretvoriti u dostatnu količinu zabave. Makar koliko one bile krvave i silovane horror ugođajima (osobito "Cut bleed eviscerate", te moćna i brza naslovna "When evil speaks"), u nekoliko brojeva uspjeva po tko zna koji puta dokazati svoju premoć klupski pogodnih injekcija za plesne podije. Sasvim neočekivani izbor jedinog singla pao je na "Attention whore", daleko najpredvidljiviju, pa i najslabiju pjesmu nabijenu tempovima koračnice u kojoj i nema ama baš nikakvog osobitog zanimljivog sadržaja. Ni lirskog, a ni glazbenog.

Najupečatljivijim skladbama doimaju se snažne "In guns we trust", "Unterwelt", te dvije koje ostavljaju utisak standardnog stila starog izraza Suicide Commanda - Kraftwerkovska "Monster" pod utjecajima albuma "Man Machine" s efektima vokodera i osvetnička "Repent or perish" puna finih staccato dionica. Himnična i laganija "My blasphemy" ubrizgava svu potrebnu dozu mrakova i neoptimizma. Uz jedan remiks "Evacuate (where's the exit remix)" također kao dodatak plesnim podijima, te završnu ambijentalku "Song of no tomorrow" u kojoj je ponovno upriličen apatičan spleen susreta depresije i frustracije, ovo jednosatno ostvarenje ima svu očekivanu vitalnu snagu, ali se ipak stiče utisak da vrvi varijacijama koje od njega znamo napamet još od druge polovice 90-ih godina.

Obožavatelji mogu biti relativno zadovoljeni ovakvom smjesom starijeg šliha bez nekih većih inovativnih zahvata. Dakako, kako je s vremenom evoluirao u značajno ime scene, njegova produkcija je znatno odmakla od mnogih ranih radova, a to je ovdje u principu i najbolji dio cijelog posla. Dodatni bonus CD ispunjen je remiksevima pjesama "My blasphemy" u čak 3, a "Attention whore" i "When evil speaks" u 2 verzije, dok su "Repent or perish" i "Evacuate" u samo jednoj, tako da postoji prilično fina kolekcija izbora za DJ programe namjenjene ovakvom glazbenom fahu.

Naslovi: 1.Feeding my inner hate, 2.Cut bleed eviscerate, 3.My blasphemy, 4.When evil speaks, 5.Monster, 6.Attention whore, 7.Repent or perish, 8.In guns we trust, 9.Time (rewind), 10.Unterwelt, 11.Evacuate (where's the exit remix), 12.Song of no tomorrow

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/01/2014