THE THIRD EYE FOUNDATION: The Dark (IciD'Ailleurs, 2010)
Jako poznata tema, uvod, kreiran gotovo da se toliko svidi i zaposjedne naše emocionalno stanje do te mjere da se ne čudimo što su zapravo oni propagirali način mišljenja koji je u dubstep-u inkorporiran do maksimuma, iako su uticaji razni, ako o uticajima ovdje treba jednostavno završiti priču.
Dosta toga je album promijenio u poimanju omota, a i skrenuo pažnju na neke stare jugoslovenske industrial projekte. Da ne spominjem DJ Spooky-ja. Dobrim dijelom ta novina se zove Illbient. Ovaj metalni tanjirić je jako interesantan zvuk, ćikarica. Određeni povratak na doživljaj već slušanog albuma je baš u relaciji sa vremenomu kojem se živjelo u smislu nekog svijetla ranijeg perioda djetinjstva, suočavanje sa prošlošću. Mislim da stranci osjećaju taj momenat kod naše djece. Trag je toliko dubok, da jedan ovakav album stvara određeni trenutak istine, dobro dok ne ne uđe u blatnjave čizme serijskog ubice koliko zvuk gazi po osjećanjima.
Ja ne znam kako je ova muzika nekad bila toliko pogriješna u emocionalnom smislu da je jednostavno zamjeranje slušanja iste bilo donekle opravdano. Vjerovatno se uklapala u to sazvučje prikrivenog iskustva koje je stvaralo određene probleme u odrastanju. To se možda da viđeti na pojedincu. Do te mjere da bude prezren. Zavisi o kakvom se iskustvu radi. Kao kad bi bilo isto recimo da su zbog komunističkih zločina zabranjene sve privatne televizije, do momenta kad se zabrana ukida i ona se prenosi na Islamski živalj kao neka vrsta nostalgije prema tom period censure. To je u Kini moguće. Zločin koji je na taj način isprovociran, on se rastapa kroz religijsko rešeto i čini jednu populaciju koja je religiozna potpuno aktivnom, u smislu određenih ponašanja nalik psihičkom poremećaju.
Zvuk ima toliko zvučnih vrhunaca koji ju nisu toliko izjednačeni masterom. Dovoljno dugo traje album da bi se donio pokoji zaključak o svemu što recimo muči određenog pojedinca. Djelovi albuma, pjesme, koje čine jednu cjelinu su dobro zamišljeni, do te mjere da su toliko srušenom samopouzdanju u vidu komentara ispod slika koji treba da proizvedu zajednički efekat na jedan znak glave ribe i dijamanta u čiju dubinu probija mizerija gledanja u olovo - koliko si ružna. Nastavljam o tvojoj ružnoći do temjere da te ta ružnoća stapa sa najradikalnijim ekstremizmom koji je u stanju da raznese sebi tijelo, do te mjere da ubije hiljadu ljudi oko sebe.
Naslovi:
1.Anhedonia 11:11
2.Standard Deviation 10:19
3.Pareidolia 7:29
4.Closure 9:52
5.If You Treat Us All Like Terrorists We Will Become Terrorists 4:09