Da nisam pukim slučajem vidio naslovnicu ovog albuma koja me nevjerojatno zainteresirala propustio bih ovaj fenomenalan album. Pa evo nekoliko osnovnih informacija. Osnovani su 2007 u New Yorku na prahu raspuštene grupe My Favorite, a značajka im je od samih početaka da uz muški vokal imaju i dva ravnopravna ženska, a cijela je njihova priča zapakirana u neki indie-folk-pop. Krenuli su s EP-om "Desolation Town" (2008), nastavili s debi albumom "The World Never Was" (2010), da bi ih tu negdje napustila jedna od pjevačica a na njeno mjesto stigla Allison Babic, jedna od sadašnjih pjevačica.

Pjevač, Michael Grace Jr., ima mješavinu glasa Paddy McAloona i Roberta Fosrtera što uz ženske vokale spomenute Allison i Lise Ronson odmah doziva u sjećanje Prefab Sprout ili Go Betweens, a meni je već to dovoljno da zavolim The Secret History. Njih troje rade takvu predivnu harmoniju koja bi od dragosti rastopila i ono što je najteže rastopiti.



U zadnje vrijeme preslušao sam gomile albuma. Tolike gomile da je skoro došlo do zamora materijala, no ovaj album unio je u mene dodatnu svježinu i snagu. Stvarno već dugo nisam osjetio takvu koheziju medju članovima benda samo na temelju slušanja njihovih pjesama. I to od početne Johnny Panic koja me sa stihom "The tracks of my Tears" podsjetila na Big Country; preko Age of Marianna koja ima svečanu atmosferu kao rijetko koja pjesma; pokraj bezbrižno razigrane Anthony; do usne harmonike i andjeoskih glasova na Ages of Lulu koja bi lako mogla zamijeniti Fairytale of NY po svojoj predivnoći.

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 21/09/2013