Izuzetno interesantan umjetnik koji je posvijećeniji saradnjama na zvuku, zvuku uopšte koje on snima, nego li izdavaštvu u nekom drugom smislu. Snimak, omot, zvanično izdanje, to je to, ako želiš čuti pusti. Suviše predizajniran omot koji podsjeća na nesanicu. Sve je na interesantnom EQ, sa povremenim pojačavanjima, širenjem zvuka. Upadi sa kompjuterskim košmarima i industrial zvucima sa nezavisnim Harsh kanalom. Kako zapravo neki albumi su noise, industrial, harsh, dok taj pravi Harsh Noise nije ni izmišljen, a nije mogao toliko brzo biti stvoren. Kompjuterski, fax, štampač dizajnirani zvuci, kao da je to ozvučeno i pušteno u miks, u mikser vjerovatno, do tog početka kad muzika počne da izranja, to jeste haos, blagim riječima izazvan, no input - počinju bez bubnjeva bilo isprekidane grane distorziranih, obojenih prženja sa nekim previranjima radio talasa, kratkim prebiranjem, konstruktivnim. Pucketanje sa otvorenim zvukom, dok ne počne pravi ritmički noise nalik na prazan ulaz. Počinju fidbeci kontinuirani kao da se primičemo luci čamcem, nekako taj noise je sastavni dio mislenog procesa koji pamtimo i ako ga recimo dobro snimimo, pravimo ili stvaramo fenomen zvani noise. Problematično je samo ponašanje koje postaje izuzetno buntovničko, ako nismo tehnološki, tj. u tehnološkom smislu metropola, medijski, zabavno, jako je teško opstati i ne biti malo problematičan. Kontrolisanje jačine fidbeka u jednom trenutku kratko traje. Album je jako kompleksan s obzirom koliko on traje. Počinjem da čujem zvuke robota, kao da je pravi robot uključen i teatralno hoda po stolu nekog podzemlja u kojem se snima noise, što bi za nas bilo jako komplikovano da crpimo zvuk jer mi smo toliko stisnuli optiku rukom da je jedva moguće televiziju gledati. Optika pravi od nas nekakva bića čudna. Kao da idemo na poželjna mjesta u jednom trenutku, mislim generalno postajemo svjesni mišljenja u svakom proizvedenom zvuku. Vibriranja distorzije, input ali ne instrumentalni. Sa pištanjima kao da radio slušamo, a telefon nam zvoni, materijalizacija zvuka je odlična ono što radi nojzično mi to vidimo u ergonomskom obliku konekcija, u tihom manipulativnom zujanju koje pravi pun krug u efektu. Počinje lagano pucketanje koje je blago metalizirano i počinje njegovo natezanje, dostizanje visine koja se miješa sa nekim greškama u zvuku. Psihološki postaje noise.



Mislim da ovo nije pravi noise ali je apstraktan u trenutku kad to pomislimo, nailazimo na noise tj. čujemo ga. Neka binarna beskonačna konstanta u zvuku. Šumovi sa sitnim zvukom kresanja i proizvoljnog ping pong delaya, koji se umnožavaju i postaju sve ritmičniji, pojačava se iritantan zvuk kao da zuji komarac pored uveta, osjećaj niže vrijednosti u toj esencijalnoj tremi i neznanju, mislenom neznanju, nemogućnosti sa pojačanim zvukom sirene broda u daljini. Kratke diode u potpuni air wah momenat kao da smo izbušen sir, vodeni zvuk metalnih plitkih voda sa izranjanjima istog i ispoliranih do kraja. Signal distorzije koja postaje pomalo bez intervencije, pušten zvuk ključanja, ptice za zavijanjima plastičnih tonova koji postaju nokat u ženskoj glavi, sa nekom glič zbunjenošću neznanja đe se nalazimo. Bauljanje koje postaje sve učestalije. Omot je kao da sam na pučini u nekom moru koje je potpuno geografski nepoznato i u daljini vidim djevojku koja me privlači, kao predstavnica ženskog roda koja mi pripada. Kao neka fatamorgana, softverski potpuno nedefinisani zvuk, običan recording kao da i on ne zna što radi, most sa snopom štapića koji cuka u nepce, zujanjima fidbeka sa elektronskim, gotovo plesnim sintezama, ali su one potpuno naučne u određenom smislu. Počinje prava kiša nategnutih pucketavih kapi. Ptice i dalje delay sa raznim grebanjima procesora, do grešaka, koje pušta po malo ritmički, zvuk kao da pušta mlaz u kantu i dalje, za kraj, onaj kompjuterizovani nedefinisani alert.

ocjena albuma [1-10]: 4

edo žuđelović // 12/07/2022

PS: naslovi:
1 Untitled 1:30
2 Untitled 6:36
3 Untitled 5:45
4 Untitled 4:04
5 Untitled 7:57
6 Untitled 4:18
7 Untitled 5:05
8 Untitled 6:12
9 Untitled 7:20
10 Untitled 3:13