home > mjuzik > Škura ura

kontakt | search |

VEJA: Škura ura (d.i.y./ bandcamp, 2022)

Veju sam upamtio po jednom letimičnom slušanju njihovog prvog albuma 'Dolina Mlinova' iz 2014. Relativno sam nedavno čuo ali su ostavili utisak. I inače znam tulumariti uz srednjevjekovnu i etno glazbu, od Vox Vulgarisa do Psarantonisa, pa ceo kvart da opsa opsa opsa .... Sa. Ali kod Veje je primjetan jedan aranžmanski odmak, iako tek u natruhama iza tradicionalnih kompozicija, što ih ne samo ističe izvan uskog okvira, već i daje jednu posebnu auru. Nije fusion, ali ne zamaram se baš. Ono što jest bitno je da Veja prži dobar medieval etno. Također volim slušati glazbu na hrvatskom jeziku, pa kada su ga se već Dalmatinci odrekli, lijepo je vidjeti da je Istra ustrajna u tome da ga očuva (a tko jebe nas štokavce).
[  ]

Prva je naslovna stvar, koja otvara u totalnom etno tonu. Nije ništa neuobičajeno za istarski i kvarnerski melos općenito, niti probija neke barijere, no senzualna je iako bi joj možda dobro došao neki moderni touch negdje na pola pjesme, prosto da prodrma malo. Pada mi na pamet grupa Kries koja bi nakon laganijih stvari tipa Gea ili čak još kao Legen ranije, za kraj opalili u nekom modernijem stilu prosto da ne bude monotono. Cjepidlačim ali samo zato jer mogu (blee).

Album se nastavlja sa 'Teško majki', koja u sa ovim instrumentima skoro zvuči kao gusarska stvar iz neke igrice ili overproduciranih wholesome filmova. Odlična izvedba, pogotovo standardni medieval srednji dio. Čisto idemo po svim točkama, neću sve detalje iznositi, o svakoj pjesmi su napisane crtice u youtube videu pa se zainteresirani mogu informirati o izvorima ovih napjeva i melodija.
[ Veja ]

Veja   © 2022

'Na planincah' počinje vokalnom izvedbom koja se razvija dalje u opet tradicionalnu stvar. Možda opet, malo istančaniji bas i moderni bubanj ne bi bili na odmet i mislim da se ova misao proteže kroz cijeli album. Još tako malo fali, ta neka metamorfoza da počnu izlaziti van okvira žanra i uistinu postanu ime koje stoji samo za sebe, koje se ne bi dalo tek tako uspoređivati sa sličnim medieval folk sastavima.

'Mantegnade' tu već sa jačim basem kompenzira. Ambijentalnija stvar od prethodnih, putujuća karavana na svom putu na dvor. Eh, tko zna koliko bi djeva u srednjem vijeku riskiralo nesputano se ponašati sa putujućim trubadurom nakon uleta u "žešči" dio stvari. Tulum bi se jamačno nastavio do dolaska grofove straže, ili epidemije kuge ili kolere. Fun times. Zbog ovog se ljudi moji uništilo dekadentni helenizam.

'Ki je ki' je midtempo srednjevjekovna stvar, malo monotona i repetativna, dosad najslabija iz nekog aranžmanskog dijela. Šesta 'Orko tić' je moment kada bend doslovno poludi i napravi avangardnu srednjevjekovnu istrijansku stvar koja svojom podsjeća na kakve up-beat bluegrass ili americana stvari. Duhom, ne i glazbeno. Najbliže dosad što bi se moglo reći da su se približili starijim sunarodnjacima Gustafima u nekom smislu.

I tako dolazimo do 'Dolce paradiso'. Moj favorit s ovog albuma. Na ovoj stvari kao da su svje zamjerke s ranijih pjesama uvažene, punijim zvukom nego ranije i sa definitivno punijim zvukom nego ranije. Prekidi prije vraćanja na glavni 'riff' isto doprinose živosti, kao i uplivi drugih glazbenih tradicija, prvenstveno se ovdje može čuti orijentalni dio nakon druge strofe, koji možete čuti od Bizanta do Andaluzije, ali koji se opet vraća u ovo naše podneblje, dopuštajući si taj moment, ali ne ispuštajući iz oka što se ovdje radi. Nema zajebancije, samo oštro.



'Nadrasla jelva' počinje kao kakva Pogues balada, sa vokalnom izvedbom koju bez imalo pretjerivanja mogu nazvati istrijanskim gospelom. Kao kakva šta ja znam, komercijalna alt rock pjesma prevezena vremenskom mašinom nazad u srednji vijek, i otpjevana prije većeg događaja u gradini, bilo da se radi o slavlju kakvog sveca zaštitnika ili obilježavanju solarnih ciklusa. Na ovu stvar komotno možete zamisliti kako se kmet i plemić pijani grle, dok djeca ispod stolova naganjaju domaće životinje. Sutra dolazi Šerif of Nottinghama Robine, krajnje je vrijeme da se stvori taj zeitgeist u šervudskoj šumi.

'Oj radosti' se vraća u neki standardni medieval šablon, mada je cijela druga polovica albuma produkcijski i u pogledu aranžmana jednostavno superiorna prvoj. Gdje je prije falilo malo basa i bubnja da upotpuni sve, sad je to već došlo na svoje i zacementiralo se u ekvilibriju. Odlično. Zadnja stvar 'Carneval' najviše podsjeća na mnogo tih medieval folk sastava prosto zbog miha ili kako oni dovoljno nesretni da budu stranci to u svom bunilu zovu - gajdi.

Odličan medieval folk album, pogotovo njegova druga polovica mada je ovo strogo subjektivno tumačenje. Tko voli ovakav stil neće sigurno previše zamjeriti ni prvom dijelu ostvarenja. Bilo da volite domaću tradicijsku glazbu, bilo njenu komercijalniju varijantu poput Gustafa, ili ste više freak za gajdama jednog Vox Vulgarisa - eto. To je to. Bravo.

Popis pjesama: 1. Škura ura, 2. Teško majki, 3. Na planincah, 4. Mantegnade, 5. Ki je ki, 6. Orko tić, 7. Dolce paradiso, 8. Nadrasla jelva, 9. Oj, radosti, 10. Carneval

ocjena albuma [1-10]: 8

marko šiljeg // 17/06/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Infinite Loop

YONIC: Infinite Loop (2020)

| 01/12/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Color Decay

THE DEVIL WEARS PRADA: Color Decay (2022)

| 30/11/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Tomorrow EP

LOGICAL DREAM: Tomorrow EP (2010)

| 29/11/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Exploration EP

INFEBIS: Exploration EP (2010)

| 28/11/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Eliot Alma, EP

ELIOT ALMA: Eliot Alma, EP (2022)

| 26/11/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*