home > mjuzik > Ghosts Of Marumbey

kontakt | search |

MIKE TAMBURO: Ghosts Of Marumbey (NAFH/ Music Fellowship, 2006)

Za predstaviti osebujnog avangardno-eksperimentalnog kreatora nadahnutog country, psycho i drone ambijentalnom glazbom nije bitno što mu je ovo treći album iz 2006., od ukupno šest solističkih koliko ih je do sada objavio. Ako ga Ameri tek sada otkrivaju i recenziraju, možemo i mi u Europi.

Iz nadasve zanimljive biografije ovog bradatog momka iz New Kensingtona, gradića udaljenog dvadesetak kilometara od Pittsburgha (Pennsylvania, USA) rođenog 1977. izdvaja se da mu je u dobi od 15 mjeseci dijagnosticiran Otitis Media (bolest sluha), te da dugo nakon operacije kojoj je bio podvrgnut u kasnijoj dobi nije razgovjetno čuo ljudski govor već samo fluidne zvukove. Svoje prve radove počeo je stvarati u dobi od nekih 13-14 godina kada je s prijateljima osnovao emo-type sastav Lurch koji je zahvaljujući gitaristi Chris Pecoraru preoblikovan u eksperimentalni sastav Eskimo 88 koji je ostavio zabilježene snimke na kazetama "Open Your Ears", "Hear A Sound" i "Inside Outside". U tom sastavu Tamburo je pjevao i svirao bubnjeve. 1995. počeo je pohađati Edinboro University (30 km od jezera Eire), te se uhvatio gitare i istraživanja zvukova na temelju brojnih glazbenih i znanstvenih knjiga koje je gutao kao alvu. Od tada je snimio više od 200 različitih snimaka i sam tvrdi da više nije siguran koje je radove objavio. Nakratko je prekinuo studij, vratio se u Pittsburgh gdje je počeo svirati s Ken Camdenom i Brian Camphireom, te je tako rođen sastav Meisha koji je u intervalima od 1997. do 2006. snimio 8 albuma. Camphirea je nakon prvog albuma zamijenio Pete Spynda. 2000. Tamburo se ponovno vraća na Edinboro University da studira i radi filmove, te sa Spyndom osniva novi sastav Arco Flute Foundation koji je djelovao do 2005. U njemu su osim njih dvojice bili još Matt Mcdowell, Rob Dingman i Jeff Komara, te su objavili 6 albuma, a oba sastava su održali nekoliko turneja i rasuli svoje utjecaje bilo gdje da su nastupili. Zanimljivo je da su kreirali novi sustav vremena od 3 sata i 14 minuta po američkom istočnom standardnom vremenu, šta god da to značilo... Osim ovih sastava, Tamburo ima i četiri kolaboracijska albuma sa Matt Mcdowellom, te po jedan sa Ken Camdenom, Wilson Leeom i jedan projekt album potpisan kao Chaob, te sedam učešća na različitim kompilacijama od kojih se izdvaja trostruka "Gold Leaf Branches" iz 2005. za Digitalis Industries.

Trenutno Tamburo radi samostalno svoje albume za etiketu New American Folk Hero (NAFH), studira enthobotany (?! podatak s njegovog službenog weba), snima filmove i spotove, čita knjige, sluša glazbu, razmišlja ili gleda TV.

Nakon prekida s radom sastava Meisha i Arco Flute Foundation, Tamburo je do konca 2007. objavio šest solo albuma, a "Ghosts Of Marumbey" mu je treći po redu. Traje gotovo 57 minuta i ima 6 instrumentalnih pjesama koje ističu sve vitalne osobine Mike Tambura kao ekstravagantnog umjetnika koji je sam odsvirao više od 15 instrumenata (gitare, klavijature, harmonika, udaraljke, vokali, mikseta, melodika, kompjuter, drveni blok, banjo, tibetanske kugle...), te je većinu albuma sam snimao i producirao. Skladbe se pretapaju jedna u drugu i imaju zajedničku prepoznatljivu karakternu ambijentalno-eksperimentalnu osobinu. Ovdje su mu jedino pripomogli Pete Spynda (bas i harmonika), Brad Rose (povremeni snimatelj i svirač tanpura), Charlie Vinz (violina), Nick Schillace (snimanje, gitarski rezonator i slide gitara). Uvodna "Two doors from the corner" je kombinacija country glazbe na akustičnoj gitari s ambijentalnim elektronskim pejzažima koji se nakon polovine pretvaraju u osebujnu organsku psihodeliju punu drone post-rock, elektronskih i eksperimentalnih zvukova. "Beneath the river" se nastavlja u početnu organsku psihodeliju i otvara ambijentalne zvukove spore tekuće vode. U kompoziciji ima svega i svačega u naravno lijenoj varijanti poput post-rocka u kojem se ne koristi klasičan i dosadan rock tempo, već se pojavljuje u posljednje dvije minute tek kao sporadičan ritmički paravan. "Six minutes after breathing" je najdulja skladba na albumu (gotovo 17 minuta), te počinje sa prigušenim vokalima, eksperimentalnim melodijama countrya i ruralnog folka s područja Velikih jezera, potom se pretapa u tipičnu Tamburovu organsku elektro-akustičnu psihodeliju o kojoj se može nagađati što se u njoj nalazi i može čuti (najbolje ju je doživjeti ponaosob), da bi se u trećem dijelu pretvorila u plesni kolaž kraut i post rocka (Can, Harmonia i Tortoise prije svega), elektronike i eksperimenata. Do kraja albuma slijede još dvije drone ambijentalne skladbe "Oh my lord, please spare this soul from these demon hauntings" sa plesnom i ritmičkom potkom i "And death will be not restling (tigers walk in circles around their dead)" koja je posve usporenog tempa i vode je eksperimentalni zvukovi koji nalikuju zvonima, a sudeći po katalogu utjecaja koje je Tamburo naveo na www.myspace.com/tamburo gdje između ostalog navodi John Cagea, Steve Reicha i John Coltranea, proizveo ih je na tko zna kakav način. Posljednja je naslovna "Ghosts of Marumbey" odsvirana samo na akustičnoj gitari i prikazuje Tambura kao specifičnog inovatora koji u country i američkoj folk glazbi otkriva sasvim nove mogućnosti.
Osebujan i neobičan album koji daje nade da će budućnost imati sluha za ovakav originalan, za sada još uvijek eksperiment.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 23/03/2008

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*