Prva dva izdanja zagrebačkih metalaca, EP "Impetus" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=25139 (2016) i album "Surovo i sirovo" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28078 (2018) objavljena su za srpski Miner Records, te su imala obilježja zabavnog i zafrkantskog hard rock/ metala s početnim medikamentima punka. Vedrila su zdravim zajebancijama uz mnogo maliganskih derivata. Došlo je teško vrijeme pandemije, izokrenula se postava, u međuvremenu je kratko boravio na gitari Hrvoje Ferderber iz Drinking Skull, a upravo od te izolacijske faze su od trojca postali četverac. Uz alfu i omegu Željka Struškog - Žaca (gitara, vokal), te Krešimira Rajkovića - Kere (bas), novi bubnjar je Mateo Češković (Krist, ex-Witchpack), te drugi gitarist, mlađahni Mihael Mikac, zapravo sada glavni kome je ovo prva velika igra sa starim iskusnjarama. A promjenio se i izdavač, te i striktna stilizacija okrenuta u tipičan oldschool metal, onakav kakav bješe prije pojave NWOTBHM, a to jest u doslovnom prijevodu naglasak na moćan riff bez blastbeatova, tek malo galopa uz dostatnu količinu agresije, mačoidnosti i potrebitog roots elementa u zvuku 70-ih od primjerice Motorhead, Deep Purple, Blue Oyster Cult, Van Halen, Saxon, Kiss kada nisu bili u disco fazi, a svakako i nezaobilaznih Black Sabbath, te još podosta toga uz poneko iznenađenje. Jedno od prvih je svakako uvodna himna "Kamäradi" koja pečati grub i sirov zvuk te svjetonazor benda kao pripadajuće heavy armije 'svi za jednog, jedan za sve', one složne armade koju obilježava zvuk moćnog riffa i prljavog, zagušenog vokala. Neizostavan dio mačoidnosti su i prave ženske kojima je namjenjena "Metalka", još jedna himna što se obraća kompletnom imageu i svjetonazoru. Zna se da su "Motori" Divljih Jagoda ultimativna himna ovakvog stila, kako god tumačili, dala je ogroman doprinos mainstreamu metala na ex-Yu teritoriju, a Žac se dovitljivo provlači lirskim (a i vokalnim) metodama definirajući pojam prave metal žene, odnosno metalke. Nedodirljive, senzibilne i drske, one što bješe ljubavnica Lemmyja potencirajući zavist i ljubomoru drugih djevojaka, eh, da... A to nije nimalo lako, no vrlo je zanosno, te se mora primjetiti da pjesma ima onu snagu nekadašnjeg, starog Vatrenog Poljupca kada je Milić Vukašinović bio prva velika zvijezda teškog zvuka. U pjesmi se čak u dva navrata pojavljuje i kratki riff "Smoke on the water"!



Drugo iznenađenje je singl "Njihov", prva kompleksna pjesma s početkom u tromom tempu i disonantama Black Sabbath, no nakon 50 sekundi se pretvara u hardcore urnebes gotovo do abrazivnosti lukavo se izvlačeći u srednji tempo s pulsirajućim basovima, da bi se ova vješta preobrazba aranžmanski rascjepkala u lucidnoj agresiji i vrlo zahtjevnoj sviračkoj konciznosti. Na momente će posjetiti na sasvim drugačiji žanr - grunge hit "Touch me I'm sick" Mudhoney, a bome i speed formi Slayera iz 80-ih. Zanimljivo je da tekst potpisuje Snježana Vučković u muškom rodu, te se prepušta strastima mraka, pakla i zla, elem opačinama u ljudskoj psihi. "Crveni karanfil, crne ruže" ima vrlo sličan ubod s hardcore/ speed frakcijama koje doduše, kratko traju po eksplozivnosti - početnih pola minute, pa onda u drugoj sesiji do 1.30, da bi završni dio aranžmana otišao gotovo u doom/stoner, a to je uistinu ugodno stilsko iznenađenje nove raznolikosti koja se odmah primjeti. I jedna je od najoriginalnijih pjesmi albuma.





Drugi dio albuma su nešto duže pjesme iznad 5 minuta gdje su si dali slobode za konstantan riff poput teme "Prokleta nepravda", a potom još jedne ultimativne himne "Metal infekcija" koja donosi teatralnu dramatiku, nazovimo razgovora s doktorom ili psihijatrom, ha-ha-ha! U pjesmi je sadržana osnova klasicizma od kojeg Žac i ekipa ne odstupaju, a bome je esencijalan, neću reći zaboravljen zbog najrazličitijih metamorfoza heavy stila od 70-ih naovamo, no koliko bilo tragično ili komično potcjenjivanje, a svakako i nerazumjevanje intelektualaca i svakojakih glazbenih lumena što su metal dizali u nebesa ili ga spuštali na najgore stranputice, ovdje se fabula održala pravo terapeutski 'doktore, uzalud ti sav tvoj trud/ za metalom, totalno sam lud/ ...u mojim venama previše metala ima/ ostavi se, doktore, injekcija i svih tih tableta jer heavy metal nije s ovog svijeta/ nema lijeka protiv virusa heavy metala/ ...infekcija je zauvijek u nama'. Ovom pjesmom je stvorena krucijalno važna spona albuma, a i benda da imaju široke transparentnosti prekopavanja retro mogućnosti: "Hrvatska šutnja" je čak uronjena i u teški zvuk Hammond orgulja nalik na John Lorda, nećete povjerovati, odsvirao ih je Milko Kiš - Deda iz Hladnog Piva, a ide kroz angažiranu socio-političku, pa i punkersku ideologiju o društvenoj neinventivnosti 'nemojte se buniti, niti slučajno demonstrirati' vozeći punih 5 minuta generalno teškog zvuka 70-ih nalik na Uriah Heep i Blue Oyster Cult, naravno i Deep Purple, a to su i bile esencijalne grupe koje su stvarale ovakav zvuk. Zadnja "Bolje svirat džabe, nego svirat svadbe" se obračunava sa šabanističkim poimanjem rocka i metala kojeg su sticajem okolnosti na ovim teritorijama Brkovi, Živo Blato, Thompson i slični pretvorili u lukavu kopiju Bijelog narodnog Dugmeta i Divljih bezopasnih Jagoda. Nije neophodno da se Kamäradi, kako se možda pričini u prvi trenutak prislanjaju na tekući val narodnjačkog hard/heavy rocka i metala snažnim oportunizmom, dapače, opozicija su u ugodnim floskulama ironijom na taj čitav seljačinizam u punom kolopletu stihova o vrhunskim znalcima, pijanim neandertalcima, nevjerojatnim gitaristima i cajkama koje donose pare, pa se tako pojavljuje i refren tamburaškog hita "Ja se konja bojim", a to je vrlo hrabar strateški potez tvoreći ovaj album od nepunih 40 minuta istinskim autorskim doživljajem hrvatske stvarnosti.

Žac i ekipa su napravili svoje prvo remek-djelo dostojno hrvatske underground scene. Može im moderan metalcore, alternativni, cyber, electro, avangardni metal fan zamjeriti da su oldschool kao što i jesu, da su zaostali najmanje 30 godina jer se žanr strahovito razvio u enormne figure, ali imaju snažne i upečatljive pjesme s prilično prljavom produkcijom i potencijalnim hitovima na hrvatskom jeziku. U okviru ex-Yu relacija gdje se Kamäradi gibaju, ovo je pun pogodak!

Naslovi: 1.Kamäradi, 2.Metalka, 3.Njihov, 4.Crveni karanfili, crne ruže, 5.Prokleta nepravda, 6.Metal infekcija, 7.Hrvatska šutnja, 8.Bolje svirat džabe, nego svirat svadbe

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 16/05/2022