Novi rad je znakoviti pomak, a shodno tome, idealan je poligon da sam o svemu i svačemu porazgovarao s alfom i omegom, gitaristom, pjevačem i tekstopiscem Željkom Struškim - Žacom u poznatoj kućnoj jazbini Terapije uz dostatnu količinu pive gdje su prethodno svoje objavljene i neobjavljene interviewe imali Žen, Abergaz, Mr. Albino, King UBU, Saša Pavlović (Bernays Propaganda), Krike (She Brought Me Gasoline), Zdena Franjić, Home Conflict... Očekivao sam da dovede barem basistu Krešimira Rajkovića - Kereta, no kurentna situacija to nije omogućila.
Kako smo pričali poprilično naširoko nekoliko sati, ovaj interview je rascjepkan na 8 djelova i po prvi puta je snimljen DBPOWER wi-fi ex5000 kamerom, poklonom dragog mi prijatelja Mihajla Obrenova - MiKKe iz novosadskog dreDDup, a iskreno priznajem da još nisam u potpunosti ovladao njome, pa se čuje svake 3 minute jedan neugodan 'čk-čk/ tik-tok' klik jer se tada softwerski gasi monitor zbog uštede napajanja, nisam skužio kako to programirati, ali u principu bitan je siže, odnosno sadržaj. U prvom dijelu Žac priča o novom albumu da samo ime albuma, naslovna pjesma i tekst nemaju veze s koronom kako bi se pomislio, nego se radi o infekciji metalom kao muzikom koja je bend zarazila od 1968. godišta pa sve jedva do punoljetnosti s obzirom da im je najmlađi član Mihael Mikac još uvijek tinejdžer, ma tko bi rekao kada se pogleda friška slika nove postave.
U drugom dijelu Žac govori o pjesmi "Metalka", legendi Lemmyju koji nikad nije govorio da svira metal nego rock and roll, zatim o stihu 'metal nije s ovog svijeta' iz naslovne pjesme "Metal infekcija", te obrazlaže pojmove sotonizma, borbe dobra i zla kroz individualnu percepciju.
O pjesmi "Njihov" otkriva da je tekst napisala Snježana Vučković, njegova prijateljica i novinarka, a odnosi se na priznanje o samom sebi onakvom kakav jesi. Nema nikakvu političku konotaciju. Kaže da Kamäradi ne bježe od politike i socijale, nisu bend o 'mačevima i vračevima', te o onome što nema veze s ovim svijetom. Nadalje priča o zabavljačkom aspektu i povratnom feedbacku publike, a bome i o obradi Bijelog Dugmeta koja još nije studijski zabilježena "Tako ti je mala moja kad ljubi metalac". Govori i o nastupu u splitskom underground klubu Ex...
Onda slijedi pojašnjenje naziva Kamaradi i slova ä u imenu, o inspiraciji pjesama koje nastaju iz stvarnog života poput "Hrvatska šutnja" koja je politička, zatim o konformizmu i društvenim mrežama. Uranjali smo u dublje teme...
Budućnost nije svjetla, naravno, underground u Hrvatskoj je takav kakav jeste, kaže Žac da ako bend objavi album svakih 12 do 15 godina, onda on nema šta za reći i ti si samom sebi cover band. Priča i o legendarnom hitu "Motori" Divljih Jagoda. Citirano: Imao si 80-ih taj hit. Meni Divlje Jagode tada nisu bile nikakav omiljeni bend, naprotiv, ja i moji frendovi smo mislili da je to nekakav, ajmo reći, polupastirski metal, ali taj hit i taj bend su bili vrlo značajni jer su se vrtjeli po svim radio stanicama i televizijama. Svi su, tamo u zadnjim selima čuli nešto što je žešće od Bijelog Dugmeta. Ljudi su se zainteresirali isto kao i kad se pojavila Metallica koja je pokorila svijet proširivši taj metal među široku narodnu masu, a kad imaš mainstream, onda to vuče cijelu jednu armiju drugih bendova, pa je onda izašao 80-ih i 90-ih procvat metala. Iron Maiden si imao u TV emisiji "Nedjeljno popodne", a toga danas nema. Fali danas na hrvatskoj sceni neki bend da povuče sve ostalo. Bojim se da bez toga ćemo mi svi ostati u undergroundu što nije samo po sebi loše...
Da dalje ne prepričavam tijek ovog interviewa, pogledajte i poslušajte naredna 3 dijela, ima jako zanimljivih stvari, primjerice o trolistu logotipa benda, budućim video spotovima "Metalka" i "Crveni karanfili, crne ruže"
Za kraj, ako ste došli do pregleda ovog interviewa od nekih 40-tak minuta, Žac otkriva da je u planu na desetu godišnjicu benda 2024. kompilacija pjesama uz adekvatan bonus, ali na engleskom jeziku!