Jedan para uši, drugi muči dušu

Ne, najava ove recenzije nije bila nimalo negativna. Necroviolence radi vrlo agresivnu varijantu Death Industriala sa harsh noise ispadima i vokalnim uletima, te mi je jedan od onih projekata koji bi mi zapeli za uho jer nisu standardni harsh noise. Stvari im se dominantno mogu naći na 'Carbon mist productions' youtube kanalu, a ima i par izdanja na labelu Death in Venice. Spiked bat čujem prvi put. Album još nigdje nije izišao, pa sada vidite koliko smo mi s Terapije ukorak s vremenom. Album otvara sa 'I need a medic' koja je apstraktno elektronička stvar popraćena distorziranim vriscima i čestim oscilacijama. Druga pjesma 'Rotmuck' malo blaža, gdje se vokalna izvedba više uklapa u kompoziciju nego što se ističe. Zamjerka stvari je što bi joj dobro došao još jedan kanal buke da popuni prostor dok elektronski dio radi svoje. Taj izostanak se baš osjeti. Ali već na početku treće pjesme 'At war with myself' taj se dio ispravlja, te se baš primjeti kako jedan dodatni kanal buke itekako čini razliku u općem dojmu. Najkonzinstentnija, najmirnija na ovom dijelu splita i puno bolja od prethodne. Spektar slušatelja kojima bi se ovo moglo sviditi je od brate Grey Wolvesa do Incapacitantsa. Neovisno volite li više industrial ili harshnoise to je ono što će vam ugrijati srce. Split izdanja ću ocjenjivati zasebno, pogotovo ako su stilovi izvođača različiti, a ovom Necroviolenceu dajem 7/10. Da je 'Rotmuck' bila malo punija bila bi više nego solidna osmica.



Spiked Bat dolazi iz Oregona, dok mu se stil može nazvati power electronics i obilato koristi audioclipove news reportaža o ubojstvima i sličnim stvarima, pa u šali možemo to nazvati spoken word? Bilo kako bilo prva stvar 'Alexander Richter' nije samo kolaž isječaka nego nakon tog intra nastavlja sa čistim distorziranim power electronicsom. Pulsirajuća elektronika praćena vokalima na delayu, standardne stvari reklo bi se. I ovdje ima dosta oscilacija i igranja sa zvukom, ali umjetnik ne pretjeruje, što je, barem meni, dobra stvar jer one ekstremnije izričaje ovog žanra poput Whitehouse teško mogu probaviti. Ovo je za fanove Kontinenta, Deathpile ili Junta Cadre. Peta općenito, a druga od Spiked Bata 'Mine (Precious little angel)' počinje takvom pulsirajućom distorziranom bass-orijentiranom elektronikom, ali se nastavlja prvo nekim ambijentalnim... Možda prelazom? I nakon toga slijedi više nojzerski izričaj praćen vokalima koji su zabačeni u pozadinu, dok izmjene različitih pasaža buke i instrumentalizacije ispunjavaju prostor. Jezovito i na neki blag način imam osjećaj da je namjenjeno da izaziva paranoju. Vokali s vremenom dobivaju na prominentnosti dok ni u jednom momentu ne dobijam osjećaj kao da išta fali, kao što je to bio slučaj sa drugom pjesmom Necroviolencea. Šesta 'Perpetrator', zadnja pjesma na splitu se prikrada, polako intenzivirajući, blaga škripa iznad dronajuće podloge, neke horror teme praćene opet spoken clipovima o nekom ubojstvu ili nasilju, spororazvijajuće, i u svojih desetak minuta trajanja ne bi bilo na odmet malo više varijacija. Ipak treba ispuniti taj prostor te je stvar možda malo preduga za vlastito dobro. Sve u svemu vrijedno čekiranja i laganih 8/10.

marko šiljeg // 17/02/2022