MAGNIFICO: Od srca do srca, ponatis (Založba Obzorja Maribor - Helidon, 2019)
Robert Pešut iliti Magnifico je poprilično poznat u širim ex-Yu krugovima, ali istovremeno kontradiktorno i notorno omrznut svojeglav fant iz dežele. Taman kada se bivša Jugoslavija raspala imao je bend U'Redu s kojim je 1992. objavio jedini album "Let's Dance". To je bio klasičan spoj funka i disca u živoj verziji s imitacijom Dine Dvornika i Oliver Mandića, te zaboravljenih KIM Kire Mitrova i insinuacija na stare svjetske žvake Kool & The Gang, War, James Browna, Kid Creole & The Coconuts, KC & The Sunshine Band...
Tokom ratnih 90-ih je pomalo gradio svoju karijeru, a onda je u 21. stoljeću ostvario veliki uspjeh na slovenskoj sceni šturim pseudo-funk-disco zafrkancijama ispoljavajući različite karakterne osobnosti tražeći svoje mjesto na listi relevantnih dance-pop i zabavnih izvođača. Kako se sjećam tog prvog mu benda, tako pamtim i njegov album "Sexy boy" iz 2000. godine gdje uvodna pjesma "Halo gospodična" počela ženskim samplovima 'Magnifico je pider', a da iskren budem, odbacila me iz bilo kakvog zanimanja za njega jer je bilo očito da pokušava ostvariti karijeru na infantilno samoironičnu zajebanciju, foru po formuli Rambo Amadeusa da prvo moraš samog sebe uzdignuti tako da ćeš se mačoidno popljuvati i posipati s pepelom predstavivši se onime što nisi, odnosno glumatajući bezveznjaka.
Kako je išao njegov tok karijere, manje znam, sjećam se samo da sam bio iznenađen da je učestvovao u srpskoj TV seriji "Montevideo (bog te video)" još dok sam pratio TV program (2013) i da mu kritičari nimalo nisu bili skloni, a i ja sam nekoliko puta pogledao tu TV seriju koja, uzgred rečeno, nije bila nimalo loša prezentirajući atmosferu prije prvog svjetskog nogometnog prvenstva 1930. u Urugvaju, samo mi je glazba Magnifica i njegovog pratećeg benda bila komično premoderna bez swinga, foxtrota, charlestona i jazza, specifičnih 'bijelih' frakcija bluesa koje se ionako u to doba nisu prakticirale u Austro-Ugarskoj i kratkotrajnoj kraljevini SHS, pogotovo ne u Beogradu gdje je Osmanlijsko carstvo napustilo 500-godišnju vladavinu nakon završetka 1. svjetskog rata.
Kako god, Helidon je objavio ovaj njegov prvi solo album na vinilu kojeg nije bilo moguće čuti izvan dežele u ratno vrijeme: Slovenija 1994. je već zaboravila napad JNA 1991., a Magnifico to nije kreativno registrirao fokusirajući se na kult vlastitog oportunizma i prirodno nadarenog duha za spomenutu infantilnost i pasivnu nezaintesiranost opovrgavajući bilo kakav socio-politički angažman tražeći libido u komercijalnom aspektu vedrih i duhovitih zafrkancija na račun susjeda čak isporučivši i pjesmu na hrvatskom kajkavskom "Zeleni Jure" uz pratnju zbora Katice i etno-folkom tamburaškog orkestra Šukar ozarenu "Pastirče mlado" ispjevanu univerzalnim kombinacijama slovenskog, hrvatskog i srpskog jezika koji su ustvari jedni te isti jezici, odnosno išao je u Bregovićevsku fluktaciju, te je pjesma bila dostatno uronjena u world-music, malčice prije sveopćeg balkanskog etno trenda, ali se našla sukladno s vremenom.
Album je prožet nezaobilaznim funkom uvodne "24000 poljubov", djelomičnom preradom "Quattro mile baci" iz 1961. koja je proslavila Adriana Celentana, zatim plesnom "Revolution is my solution" sa Sašom Lošićem na pratećem vokalu, mačoidnim stiskavcem umjerenog tempa "Emanuelle" (jedna od gošći je Anja Rupel), a i laganicama "L'amour toujour" koju s njime u duetu na francuskom pjeva supruga Barbara. Također je podijeljen na ljubezensku i domovinsku stranu: od 9 pjesama samo su 4 njegove striktno autorske dok su 3 tradicionalne (uz spomenute "Jure" i "Pastirče") treća je "Da pa čanyu sednu dow", dvije su rukopisi i zvukopisi Lloyda, Weissemana, Wisea, Severa i Štamcara, a na jednoj od njih "Devici" glavni vokal poje upravo Miha Štamcar. Za ono vrijeme kada je kibernetika kod nas još bila vješto zamaskirana što se posebno odnosi na kasne 80-te, ovdje također nema akustičnih bubnjeva, a zamijenjeni su programima Sašo Fajona i Studija Alex u prihvatljivom dezenu. Povodom ovog vinilnog reizdanja, Magnifico je izjavio kako mu se čini da je sve te pjesme stvarao netko drugi, a da ga izdavači nisu bocnuli na obljetnicu, uopće nije bio u filmu da je od njega prošlo punih 25 godina jer su 4 vitalna hita svih tih sezona bili obavezan dio koncertnog repertoara.
Naslovi: 1.24000 poljubov, 2.Emanuelle, 3.L'amour tojuou, 4.Revolution is my solution, 5.Prezgodaj je, 6.Zeleni Jure, 7.Pastirče mlado, 8.Da pa čanyu sednu dow, 9.Devici