Storije o neotkrivenim 'naše gore listovima' svako malo iskaču. Evo, u proljeće 2021. je tako iznjedrio Branko Galoić koji dvije decenije živi po Europi od Amsterdama preko Berlina i Pariza ostvarivši značajan proboj u sam vrh europske world-music scene, a najnovija senzacija je Mario Batković porijeklom iz susjedne nam BiH koji, kako mi se čini, živi negdje u Švicarskoj (potvrđeno, u Bernu). Obojica imaju dvije zajedničke crte: nepoznati su u vlastitim domovinama dok ih po Europi naveliko hvale, te se bave, uslovno rečeno world-music žanrom. Kod Batkovića je taj world-music daleko sofisticiraniji: on se u korijenu nalazi s glazbene strane jer uz posebni tretman gitare i elektronike koristi i harmoniku dugmetaru s kojom ulazi u natruhe sevdaha na elektronski način, ali daleko od toga da se otprve prepoznaje taj balkanski štih. Nadalje, radi isključivo instrumentalnu glazbu, okej u uvodnoj temi "Sanatio" mu gostuje Cantus Domus Choir u svojstvu ambijentalnog melodijskog dekora s liturgijsko-sakralnim štimungom rasplinutog drone manira moderne klasike. Od 6 kompozicija, u 4 ima goste, a to rezultira raznolikim gabaritima od plesnog tempa "Repertio" s Clive Deamerom i Matt Williamsom koji na njegove harmonikaške disonante prepletene melankoličnim math prebiranjima šibaju putujući acid-jazz ritam i lagani electro-noise. S James Holdenom ostvarena je sjajna "Chorea duplex" evocirajući minimalistički trance gdje su primjetljivi elementi škole Steve Reicha i Philip Glassa (a i Terry Rileya) kroz guste naslage valovito-uzburkanih perioda syntha i harmonike eksplodirajući u samoj središnjici s laganim padom dinamike prema finišu. Najdulja "Quis est quis (feat. Colin Stetson)" od 10 i pol minuta je još jedan drone trip u početne dvije minute prepuštajući se tromom tempu, a vrlo je nalik radu bjeloruskog trojca Port Mone iz Minska. Komotno bi ih se moglo pobrkati: imaju vrlo sličan smisao za kompleksnu revalorizaciju folka s eksperimentalno hrabrim uronom u psihodeliju bez prevelike improvizacije.







Dvije solističke, elem bez gostiju, "Surrogatum" i "Primordium finale" zajedno iznose skoro 12 minuta pritajenog electro-noise minimalizma maniristički se fokusirajući na tri spomenuta velikana, ali osjeća se Batkovićeva snažna kreacija skretanjem u nemiran okoliš kojim se neprekidno putuje bez ikakvog stagniranja sa stalnim izmjenama ambijentalnih perceptora u prvonavedenoj, te valovito ustalasanog harmonikaškog sevdaha u drugoj pokazavši da i bez pripomoći gostiju umije ostvariti veličanstvene kompozicije. Sve ovo ima adekvatan elektronski tretman, vrlo je moderan u pristupu, dovitljivo eksperimentira ne hajeći za sirovu i šturu ekspresivnost već stvara kroz eksperiment bogati kolaž harmonija i neopterećenih minimalističkih fuzija iznimno uzbudljivu fabulu punu stilskih igara, harmonikaških etida i lepršavo-melankoličnih raspoloženja sjajan rad koji se neprijeporno guta od početka do kraja svih 35 minuta. Ovo je svakako album za probrane diskofile, balansira na nekoliko razmeđa od world-musica, elektronike, trance, electro-acoustic, acid-jazz/house, drone scene, minimalizma, post-techna, ambijenta, noisea sve do post-avangarde koja u ovom opsegu pokazuje nove smjernice za inteligentan razvoj budućnosti stapanjem moderne klasike i uvjetno rečeno 'pop' glazbe pod paskom neprekidnih izleta u nepoznato i povratka na temelje ukusno realizirane i koncizno začinjene vibracije spremne za osvajanje visokih pijedestala inovantne glazbe 21. stoljeća.

Naslovi: 1.Sanatio (feat. Cantus Domus Choir), 2.Repertio (feat. Clive Deamer & Matt Williams), 3.Chorea duplex (feat. James Holden), 4.Quis est quis (feat. Colin Stetson), 5.Surrogatum, 6.Primordium finale

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 10/01/2022