Stevan Pivnički je David Bowie. Dobro, mnogi će reći da pretjerujem, napose oni koji pojma nemaju tko je Steva. Muzičar, gitarist, pjevač, producent, DJ, tekstopisac i još štošta toga iz Srbobrana. Kojeg god žanra da se prihvati, stoji mu upravo ko' Bowieu.

Razmotrimo. Ja sam ga upoznao kao industrial electro-noise harsh EBM hardcoreaša sklonog kojekakvim ekspresijama u bendu Youth A.D. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=12358 na razmeđi prve i druge dekade 21. stoljeća. Čak sam ga gledao i uživo u Novom Sadu daleke 2009. www.terapija.net/koncert.asp?ID=6537 kada smo se i upoznali, te ostali internet prijatelji. Vrlo je duhovit i originalan, a jednom prilikom je na FB objavio neke svoje stare radove iz 90-ih godina kada je stvarao r'n'b/ hip-hop i electro-pop, da ne povjeruješ. Meni teško bilo za dokučiti u prvom momentu da je to on. Da, radio je i nazovimo mekanu, zabavnu party mjuzu, a s ovim novim bendom koji je počeo cirka 2016. svira, opet da ne povjeruješ - sludge/ hardcore metal! A nije metalcore. A niti Bowie se nije mnogo račvao s heavy strukturama, imao je dvije faze hard/ metal rocka, ali to nije tema. Stevan me prije svega, iznimno ugodno i pozitivno iznenadio s ovim novim sastavom u kome je gitarist i pjevač, a pratnja su mu Andras Deak (bas i prateći vokal), te Sandor Bezeg (bubnjevi). Dakle, nema nikakve elektronike, industriala, ritam mašina, samplova, kibernetike, PC i laptop programa. Sve je analogno, živo i najmoćnije metalski odfrljeno (snimljeno kod Piknika u Novom Sadu), a ovaj EP od svega nepunih 10 minuta žeže i udara od prve bez ikakvih sofisticiranih tehnikalija. Sam žanr je opet priča za sebe. Sludge kao standardni oblik, zna se, nije nešto osobito brzi, referira se na muljevitom heavy riffu s kraćim disonantama uz koje idu relativno umjereni tempovi, međutim premda je kod Stevana osnovica prljavo zgusnuti riff, on mu ne dozvoljava disonante dulje od pol sekunda, ma čak niti toliko što ritam sekciji omogućava moćno nabijen ritam u pjesmi "Swarm" ode i u hardcore galop.



Vokal je prokleto krvav. Ko da se u ovakvu moćnu kombinaciju ugurao sam Michael Gerald iz nekadašnjih noise legendi Killdozer prije nego što je objesio gitaru o klin i postao advokat u Los Angelesu. Strašan, vraški opak Stevanov glas je ovdje još jedan od bitnih katalizatora, a k tome ne gnjavi s njime, kao niti s homogeno satkanim kompozicijama koje još imaju i dodatni gitarski noise, te melodije pod primjetnim elementima grungea, posebice u pjesmi "Preacher". Samo 3 skladbe (treća je također moćno žestoka "Hole") su naoko premalo s obzirom da imaju sasvim sigurno u arsenalu daleko više materijala: prvi "Demo" iz 2017. također ima samo 3 pjesme, a koliko god se trudili saznati nešto više o njima, odnosno o bendu, izuzev priloženih oficijelnih web stranica, malo toga će se pronaći. Evo, jednom je i na ovoj stranici bio spomenut u šturom kontekstu koji ama baš ništa nije sugerirao o kakvom se žestokom, odličnom i originalnom bendu radi www.terapija.net/koncert.asp?ID=28298, šteta, Milan B. Popović osim 'zanimljivo ime benda, šta ne?' mogao je navesti da sviraju to što sviraju…

U svakom slučaju, ovo je sjajan, makar ovako kratak materijal koji spada u sam gornji vrh žestoke metal produkcije 2021. godine s ovih regionalnih prostora, te se vrijedi nadati nastavku ovakvog zvuka i stila. Samo još nešto: na bandcamp stranici je poredak pjesama po abecedi, a ja sam ih ovdje naveo po materijalu kojeg mi je osobno poslao Stevan.

Naslovi: 1.Preacher, 2.Swarm, 3.Hole

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/11/2021