Vukovi u rezidencijskoj sobi imaju barem dvije novine nakon 20 godina karijere: po prvi puta su napravili čisti bendovski album bez gostiju i pomagača sa strane, te su se isprobali u komponiranju čistog, nazovimo ga čak i komercijalnog singla, dakako u njihovom referencama. Izoliravši se u šumama pored rodne Olympije, grada što posve odudara od obližnjeg velegrada Seattlea udaljenog svega 60-ak kilometara, proslijedili su onu hipstersku furku bradatih indie/neo-folk drvosječa hineći kako bi ovo mogla biti priča o suživotu s medvjedima i vukovima što se smucaju po debelom snijegu oko njihove kolibe. Ali ne. Istina, ovdje ima povratka u prirodu, no on je transcedentalno šamanističke strukture prožete mitskim i drevnim klasifikacijama u spiritualnim obzorima arhetipskih energija predočavajući kako su u neka pradavna vremena ljudi štovali božanstva vjetrova, svjetla, vatre, šume, vode, kiše, oluje… Dosadašnji gostujući gitarist Kody Keyworth koji ih je pratio desetak godina postao je punopravni član dobivši i mjesto u kompozitorskom sižeu braće Weaver; njih trojica su učestvovali i na kompletnom snimateljskom i produkcijskom radu, a daleko od toga da su iz vlastitog studija Owl Lodge iznjedrili neki poluproizvod lo-fi kakvoće. Naprotiv, zvuk je vrlo čist jasnih tremolo melodija već od uvodne "Mountain magick" s alpskim ugođajem vrelog ljeta podižući temperaturu visoko u atmosferu, a naredna "Spirit of lightning" se vraća na zemlju kao počast ljudskim vezama neophodnih za ritualne akcije.



Već ovdje se primjećuje znatni deficit blastbeatova protežući se u skoro plesan komercijalno ugođen singl "Primal chasm (gift of fire)" s uvjetno rečeno, pop shemom Alcest eksplozije svemirskih pasijansa poput molitve 'kako na nebu, tako i na zemlji' u pogrebnom doom izdanju. Vizije su predočavanje njihovog d.i.y. etosa s epskim relacijama poganstva i misticizma u svrhu meditacije i eteričnog protoka izbjegavajući abrazivne klišeje. Duh avanturizma se redovito osjeća na njihovim albumima; niti ovdje ne manjka ambijenata synthova pomiješanih s divljim kalorijama dajući osjećaj smirenosti kao da se nalazite u hladnoj šumi upijajući drevnu energiju Zemlje.



Ponekad se te minimalističke vibracije zvučnih pejzaža učine monotonim kao da se prenose uobičajena zbivanja - brutalna oluja u šumi, kiša pljušti, gromovi udaraju, a onda se nakon pola sata sve počinje smirivati što je trijumfalno prikazano u "Underworld aurora", a posebice u "Masters of rain storm" prezentirajući stil kojeg su klesali svih ovih godina s melodičnim igrama i nježnim ispiranjima usredotočivši se na raspoloženje organskog zvuka s opravdanim kontrastima samoće pred monstruoznom snagom prirode što je pomalo nezamislivo za bend stacioniran pored Seattlea.

Sve ono što su stvarali iz svoje underground pozicije dosta dugo vremena neprimijećenog, a potom i nepravedno zapostavljenog black metal benda koji je hrabro istraživao stil fokusirajući se na ambijentalnu depresiju kumujući i blackgaze žanru, ovdje je došao do potpune kreativne ekspanzije s eteričnim izmjenama laganih i žestokih dijelova, a dobrodošao im je i izostanak kompleksnih zahvata koji su u nekim navratima podosta premorili i opteretili prethodni album "Thrice Woven". Može se konstatirati da im je ovo i ponajbolji rad u karijeri.

Naslovi: 1.Mountain magick, 2.Spirit of lightning, 3.Through eternal fields, 4.Primal chasm (gift of fire), 5.Underworld aurora, 6.Masters of rain storm, 7.Eostre, 8.Skyclad passage

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 19/08/2021