Zadnji album ovih glasovitih groove thrash metalaca "Catharsis" (2018) mi nikako nije dobro 'sjeo' onako kao raniji radovi, pa nisam pisao recenziju. Album je bio previše napucan rapom, nu-metalom i alternativnim oblikom (čitaj komercijalnim ustvari), dosegao je najbolje pozicije u karijeri (UK no.12, USA no.65), ali to više nije bio onaj bend i njegov žestoki stil. Na momente podsjeća na klasičan hard rock Deep Purple. Izgleda da traže novu publiku i daleko širu transparentnost, a s "Bloodstone & Diamonds" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=20700 (2014) su završili svoju klasičnu thrash fazu, odsvirali nam jedan sasvim fini koncert 20.09.2015. u Tvornici www.terapija.net/koncert.asp?ID=22459 i odlučili, poput mnogih u drugoj deceniji 21. stoljeća promijeniti način interpretacije slijedivši uobičajeni put smjene generacija kao što su to ranije učinili Metallica, In Flames, Parkway Drive, Gojira, Bring Me The Horizon i još neki vodeći lideri u drugačijim metal žanrovima usmjerivši se na komercijalnost koja im se daleko više isplati. Kad si takva zvijezda, slobodno se možeš šepuriti, a ovdje se to jako dobro primijeti na ovih svega 15 minuta sa samo 3 nove pjesme moguće najavljujući novi album. Čak su na youtube postavili i zafrkancije sa snimanja u studiju gdje ležerno prolongiraju rad u vrijeme lockdowna i pandemije, no bitne su pjesme. Idemo redom. Prva "Become the firestorm" je u starom stilu, napucana blastbeatovima, energijom, visceralnim gitarama, tempovima i onim klasičnim Machine Head figurama, ali i 'clean' vokalima basiste Jared MacEacherna dajući do znanja da moćno grlo Robb Flynna nije jedino u novoj igri. Kako god, pjesma taman pogađa, dok je druga "Rotten" znatno sporija što nije nikakav manjak, no da je rađena u vrijeme starih dana "The More Things Change…" (1997) ili "The Burning Red" (1999) nikad ne bi bila uvrštena na album jer se poigrava s kompleksnim gradacijama metala i hardcorea. U ovo vrijeme bi se tumačilo da je ovo neki rapidan nastavak, ali džabe, čak završava u fade-outu, a???



No, najveći kamen pomutnje je naslovna "Arrows in words from the sky" i sve se plašim da će u tom smjeru otići novi album. Radi se o sustavno ambijentalnom, da ne kažem srceparajućem staccato uvodnikom s auto-tune vokalom u trajanju od čak pune minute post-rock/ metala, tromijem groove tempu nu-metal koincidencija (a i Faith No More tu ima svojih ekstrakta), kao i tog novijeg komercijalnog metala s prizvukom patetike u kojoj je gotovo izgubljen moćan vokalni growl uz tek šaputave makabričnosti. A lijepa melodija koja prati ovih gotovo 6 minuta moguće najavljuje još jednu tranziciju velikog benda u mainstream. Ma šta najavljuje? Već su to pokazali na "Catharsis" za one koji baš i ne slušaju metal, nego neke 'moćne', nezaboravne gitarske melodije i riffove počevši od "Smoke on the water", "Whiskey in the jar", "Motori", "The final countdown" i vrlo sličnih podizačica koje i kakve Machine Head prije tog prijelomnog albuma nisu prakticirali. Jako se dobro sjećam tog koncerta u Tvornici. Bila je strahovito pretrpana gužva, ispred mene je bio jedan žustri fan koji je mlatario polumetrenim dreadovima od nemila do nedraga svake sekunde me šibajući njima u žaru headbanginga. I vidiš, to je bilo potpuno okey, ali nove pjesme baš i ne daju puno prostora za tako nešto. Osobito naslovna, a dojam je da će ovo možda biti i najjače pjesme predstojećeg albuma. Možda se varam. Nadam se…

Naslovi: 1.Become the firestorm, 2.Rotten, 3.Arrows in words from the sky

Ocjena (1-10): 7 (so far, so good)

horvi // 19/07/2021