Ne bih bio siguran koliko znam rock bendova i izvođača iz Like, a vi? Jel' znate za nekog? Barem iz Gospića, našeg ličkog centra preko koga se uvijek redovito samo prolazilo kada se putovalo na more. Nekad željeznicom što je znalo trajati skoro čitav dan, a ni danas situacija nije bolja ako krećete recimo iz neke sjeverne, a pogotovo istočne strane naše lijepe. Evo, recimo, ja sam samo uvijek prolazio kroz Gospić, a mogao bih na prste pobrojati odlaske na neke utakmice i koncerte u Split još u vrijeme bivše ex-Yu, a to se sve manje-više dešavalo u mom slučaju preko noći. Ako sam uspio vidjeti željeznički kolodvor, to je bio vrhunac mog kontakta s Gospićem, redovito mamuran, pijan, supijan, a na odlascima s osnovnom školom na more u kasnim 70-ih, prebalav da bi išta shvatio, no uvijek me impresionirala geografija kako se iz ravnice i pijeska stvara kamenjar s plodnim zemljištem, šume za medvjede i vukove, a zato bi znao odlaziti u Gorski kotar na Bitoraj kada sam znatno porastao željan tumaranja i avanture po šumama i gorama. Evo, tek zadnje fantastične godine 2019., prije pojave Korone i sveg tog sranja u kome se nalazimo, po prvi puta sam po danjoj svijetlosti prolazio autobusom kroz Gospić i gledam ga: pa to nije tako veliki grad kako sam mislio da je to neki Varaždin, Sisak, Karlovac, Bjelovar, Koprivnica, Daruvar, Požega. Miša mu njegovog, pa to je poput mog Đurđevca kojeg uvijek volim zvati selo jer su u mom djetinjstvu ama baš svi imali stoku i radili su na gruntu, mali grad koji uopće nije u kamenjaru i kršu, ha, čak odavno imaju i registarsku tablicu automobila, a sam grad je tek nezamjetno veći po broju stanovnika, no odavno ima prioritet kojeg pamtim i cijenim. Jednom sam iz Gospića dobio vreću ličkog krumpira, bio je fin, pun crnih klica, dobio sam objašnjenje da je to takav krumpir i ne treba klice 'vaditi', one se jedu. DC5 su bend iz još manjeg mjesta pored Gospića, Donjeg Pazarišta, nekih 10 km zapadno od Gospića, a u njega ne bih mogao doći niti pukom slučajnošću kao što niti bilo koji slučajni putnik-(ne)namjernik ne može zalutati u moja podravska sela pored Đurđevca. Selo ima tek 125 stanovnika i odmah moram reći da je to ogroman umjetnički prioritet oslobođen bilo kakvih 'urbanih' konotacija. Prirodan život s možda nekoliko vitalnih ploča, kazeta, cd-ova, autora, ništa zagađeno, a frontmen Ive je vokalno pljunuti Mile iz Hladnog Piva uglavnom se melodijski obraćajući na dobro poznatu Kekinovu intonaciju kaj nije loše. Da je loše, ne bih onda niti spominjao ovo gotovo jednosatno debitantsko ostvarenje…



Pjesme im variraju: uvodna "Glad" je kompleksna i jedna od najduljih (skoro 7 minuta), poput splitskih Riffovski sa dva sjajna albuma "Mrtva slova" (2014) i "Anatolije" s razvezanom svirkom Mileta na gitari koji radi psihodelična čudesa u vrlo tromom tempu bubnjara Baje, ali ovdje se svi glazbenici nalaze na istoj valnoj dužini prikaza psihodeličnog seksa i stoner/ post-grunge/ space-rock tantre od 7 minuta. Šteta što završava u fade-outu. "Ostani sama" je garage-punk od 3 minute sa surf-dionicom, u gabaritima taman za ekipu Erotic Biljan & His Heretics, neke su jako kratke poput "Vampiri", "Kratka", ali su odlične u opsezima inspiracije prenošenja minornih, ja bih to rekao ljudskih frustracija malog čovjeka, onog siromašnog i pokradenog koji će i nakon novih izbora opet ostati posran, a htio je biti voljen i bar od nekoga ljubljen, no znamo da u ovoj državi i na ovom ex-Yu teritoriju to ne ide tako. "Koncentriraš glupost u ovoj zemlji" kaže 'tuđe misli u mojoj glavi, uzmi ili ostavi/ napuni, vadi' poput jako starog, nedorečenog stila na pragu Fugazi, ali je tu. Poruka benda je uvijek važna za prvijenac: ovi dečki žele isto što i sva glazbeno-umjetnička kompanija, bili oni metalci, punkeri, reperi, narodnjaci, klasični glazbenici, slikari: 'daj mi nešto' ("Mia"), pretposljednja pjesma koju bi slobodno usporedio s neprepoznatom depresijom Pekinške patke u pjesmi "Monotonija" kad se radi o mišljenju čuvenih glazbenih kritičara, odnosno, najveća poetska koncentracija je na ljubavnim relacijama, a produkcijska kakvoća relativno solidna, taman za opsege malo boljeg demo materijala. Ponegdje se baš i ne razaznaju Ivetovi stihovi, no zato je sviračka kreativnost na strastvenoj razini kretavši od The Stogges preko dobro znanih sljedbenika Partibrejkersa, Majki i nagomilane kompanije tijekom posljednja 2-3 desetljeća, a specifičnost DC5 je da umiju napraviti značajan stilski, neophodan otklon s kojim si priskrbljuju i određeni šarm na račun autorske legitimnosti.

Naslovi: 1.Glad, 2.Ostani sama, 3.Vampiri, 4.Ubi me, 5.Osjećaj, 6.Ljubav je ona na kraju svega, 7.Čekanje (dark), 8.Ovaj grad, 9.MDC, 10.Koncentriraš glupost u ovoj zemlji, 11.Kratka, 12.Pastirska, 13.Mia, 14.Ti moraš poć

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/05/2021