Jimi Hendrix je neosporno bio veliki patriot. Toliko je volio Ameriku da je na Woodstocku 18. kolovoza 1969. odsvirao himnu "The star-spangled banner" s dodatkom noiserske kakofonije u kojoj je prikazao što se radi u ime zvijezdama optočenog barjaka, u ime naroda i države - bombardiraju sela po vijetnamskim džunglama, vrše masakri, silovanja, krvoprolića i najbrutalnije ekzekucije. Sreća njegova što dušebrižnici tadašnjeg predsjednika Richarda Nixona nimalo nisu marili za rockerski otpor i revolt protiv vijetnamskog rata niti su uopće pokušavali analizirati njegove detalje jer je to za njih bila nekakva izdrogirano hirovita sekta post-adolescentnih hippyja na LSD-u i THC-u koja je marila samo za besposličarenje tražeći nekakva glupa prava pod paskom 'peace & love'.

Gro vojnika koji su doživjeli vijetnamski rat imali su strahovite PTSP poremećaje, niti sami nisu bili svijesni mase eksperimenata što su vršeni kojekakvim sredstvima, ustvari bili su samo pijuni na bojnom polju u ratu koji je kao i mnogo američkih prošao prešutkivanim porazom s katastrofalno ogromnim gubitcima, a barjak optočen zvijezdama je i dalje ponosno vijorio i još uvijek vijori u ime istih načela, kako-kada, pod različitim sloganima tobožnje borbe protiv terorizma, talibana, borbi za demokraciju, slobodu i ljudskih prava. Ah, ma da. To je njima njihova borba dala... I napravljeni su mnogi filmovi, umjetnička djela, napisani romani, disertacije, snimljene pjesme i albumi, mahom svi s osnovicom u globalnoj kritičkoj konstrukciji 'pro et contra', svejedno je. U tom vrlo sličnom kontekstu dolazi ovaj iznenađujuće kratak drugi album četverca DC5 iz Donjeg Pazarišta s konceptualnom pričom o vojniku, razvojačenom branitelju domovinskog rata, nekih cirka dva i pol, tri desetljeća kasnije, sada marginalca koji više nema ama baš nikakve moralne i društvene, a još manje ekonomske i socijalne satisfakcije, onomad rečeno, prepušten je samom sebi da se bakće sa svojim psihičkim i inim problemima u preživljavanju. Priča je konstruktivno zaokružena u čvrsti garažni rock s tek tu i tamo ponešto punka i post-grunge/ hard-rocka, stilski daleko usmjerenija nego li je to bio prvijenac "Pa zar išta!" (2021) na kome su se nazirale natruhe društvene depresije u skoro jednosatnom formatu.

Ovdje je "Ludi vojnik" glavni lik i praktički, moguće, cameo komentator zbivanja poslijeratne kataklizme. Peru ga sjećanja, nikad ispunjena obećanja, pun je frustracije, paranoje, u njemu je gomila kompromisa, bijesa i tuge, uslijed svega se osjeća društvenim paradoksom, takoreći parazitom koji još uvijek nešto traži i očekuje, a uglavnom dobiva veliko ništa - nerazumijevanje okoline, te mada to nije spomenuto, frišku figu što se nazire kroz poantu da su lovorike davno podijeljene i da su vremena za razvojačene branitelje zatvorena prošlost. Kroz 7 izrazito jakih, originalno unikatnih pjesama on pokazuje svu svoju mučninu 'ludog heroja povijesti', grižnju savijesti, traži izlaz iz mraka, gleda odsjaj proteklih vremena, karikirano govoreći, svezanih ruku bez ikakvih mogućnosti da bilo što promijeni postavljajući nekoliko krucijalnih "Zašto" glede društva i okoline gorkim bijesom insinuirajući domoljublje i humanizam dobivajući odgovor 'bez poruke jasne' tumarajući uokolo, ne samo u figurativnom sklopu slobodnih misli punih košmara ("Di sad idem"), već vjerojatno i po bircuzima gdje dobiva kontra efekt empatije, manje-više osjećaj nepoželjnosti u kome niti vitalan osjećaj "Ljubav" za njega nije dostupan. Ustvari, kod ove četvrte pjesme po redu događa se sofisticirani moment - metaforički patriotizam u višesmislenom kontekstu pritajene unutarnje panike i pseudoseksualnosti s najnježnijim stilskim konglomeratom umjernog i melodičnog punk tempa gledajući čitav sklop albuma. I onda dolazi ironija "Radujte se", društveni obzor prošlosti koji je mogao početi još tamo 1996. s obećanjima nove budućnosti, bajke o nekakvom boljem životu koja se stalno repetira s najavama o konzekventnim promjenama kako se smjenjuju vladajući lideri, politička elita i njihovi brojni poltroni. Jasno je uočljivo da glavni junak nije pristran, još manje potkupljivo prodana duša, njega ništa osim pravde ne zadovoljava u smicali 'što se iza pakla krije/... dani idu, vrijeme stoji/ ovdje život ne postoji' dovitljivo kreirajući i dašak stonera s kapitalnim riffom Mileta a'la Black Sabbath, a bome i Švabine bas linije povukavši nekoliko poteza Geezer Butlera. Najjači gitarski komad "Mona Lisa" pun distorziranih staccata, disonanti, a bome i slide efekata je još jedna patriotski višesmislena alegorija koja se može uzeti, ha, kako tko hoće, pa čak i ljubavnom, ali ne treba biti baš najsigurniji da joj je to pejorativna namjena.

"Lijepa li si"

'Preko polja, preko njiva, preko šuma i daljina
Prošlost je još uvijek živa, puna rupa i praznina

Guta nas kao sila, lažni ponos iz davnina
Tako jaka, tako mila, poklonjena prokletima

Svakom daje svoje priče, pobjedniku lažno lice
Težak zrak da se diše, novu stranu opet piše

Zastava je uvijek ista, ponosno na suncu blista
Mijenja boje, lijepa čista, sve nudi, daje ništa

Lijepa li si, uvijek ista, sve nudiš, daješ ništa
Lijepa li si, uvijek ista, sve nudi, daje ništa'

Naposljetku, "Lijepa li si" otkriva svu frustraciju i razočarenje glavnog lika od stiha do stiha, od svake riječi u njima o svemu što ga ždere i razara svakog dana s punim domoljubnim osjećajem bez ikakve izvitoperenosti konstruktivne lirske kritike. Hendrixov solo uživo je trajao tri i pol minute, u studijskoj verziji dulje (na posthumnoj kompilaciji "Rainbow Bridge" 1971.), no sve je prikazao snažnim kontrakulturnim stavom ekspresije potaknut i nadahnut tadašnjim sukobima i iskrivljenim uvjerenjima američke društvene psihe. Nije samo potvrdio svoju viziju, već je pojasnio i proširio percepciju, a ovi Ličani su ovom prilikom preko glavnog lika dali jasan komentar unutarnje tjeskobe, one dijametralno prešućivane, rijetko iskazane, tek tu i tamo prisutne u nekim protestnim pjesmama naših izvođača. No, nikako nije 'ludi heroj povijesti' ili antidržavni element, on je bio s obje strane ograde, borac i ratnik, danas neshvaćeni patnik, karakteristično potcijenjen, čak i s daškom pacifističke prirode pune flashbacka i prkosnog ponosa, koliko borbenog, toliko i antiratnog, te onog što su poratno stanje i situacija donijeli. I kako bi se takav lik osjećao? Ma, zdrman!

Naslovi: 1.Ludi vojnik, 2.Zašto, 3.Di sad idem, 4.Ljubav, 5.Radujte se, 6.Mona Lisa, 7.Lijepa li si

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 28/08/2023