Znate čudnu storiju o ovim londonskim legendama oi!/street punka? Samo da podsjetim: 2005/2006. su se križ-kraž pokoškali unutar benda, frontmen Jimmy Pursey je nastavio sa svojom ekipom, a drugi dio benda je uzeo za vokalista Tim Scazza (poznatiji kao Tim V) i krenuo s Ian Whitewoodom (bubnjevi, produkcija) i Dave Parsonsom (gitara, tekstovi, produkcija) svojim putem, tako da od tada istovremeno rade dva benda s istim imenom budući da Pursey i Parsons imaju ista autorska prava na korištenje imena. Mnogi tvrde da je ova postava s Tim V-om puno bolja (znana i kao Tim V Version), ali da je ipak samo tribute bend koji pošteno odrađuje koncerte s obzirom da Purseyova, s mnogo i previše godina na plećima nema dovoljno snage. Ovdje je riječ o Tim V Version postavi koja se sprema za novu, moguću turneju koncem 2021. ako cjepivo i medicina učine neki pozitivni rezultat glede pandemije da se konačno počnu održavati veliki happeninzi. Pa su zato napravili malo neobičan punk album koji nije u potpunoj crash i wallop ekspresiji, dosta je trom, pa čak i začudno eksperimentalan, no činjenica jeste, kako god tumačili, a mnogi i bojkotiraju, te negiraju ovu formaciju, ipak se mora priznati da su cimnuli, trgnuli i mrdnuli ustaljene kreacije koje su sa zadnjim Purseyovim albumom "Direct Action: Day 21" (2001.) došli do sramotno niskih pozicija. A ovdje se desila i bitna promjena: nema više Parsonsa, već je umjesto njega bivši UK Subs gitarist Al Campbell koji im se pridružio jedno vrijeme kao basist na albumu "Who Killed Joe Public" (2010) i svirao s njima na turneji. Jest da je sada ovo velika zbrka u njihovoj biografiji (već najmanje 12. promjena), ali treba priznati da su je sami scenirali podijelivši i ne baš preveliki auditorij koji im se rasipao decenijama na dva tabora. Šta se ovdje dobilo? Nekoliko klasičnih, sasvim simpatičnih oldschool komada na samom početku: melodična "Good morning world" počinje radio skitom u revijalnom tonu poput "Dobro jutro Hrvatska" slijedivši dobro poznate obligacije stila 76'-77', a uz kraće solažice i rezane riffove "Blood on your hands" podsjeća se na daleko slavniju prošlost, himnična "Rule Britannia" je komotno mogla biti zacvikana i kao celtic-punk za razlijevanje piva i ovacije, "The world of Mr. Grey" izranja iz dječjeg žamora i udaljene pleh glazbe u pub-rock pojačan klavirom i duhačima, onako kako su nekoć ska bendovi napuštali žanr tražeći izraz u soul-pop/ cabaret frakcijama poput Madness. Štoviše, ovo je stara britanska škola znana još od vremena The Beatles, Cliff Richarda i Tom Jonesa. Nekako najagilnija doima se "Sings of the time" s uvodnim staccato kreacijama i harmonijama syntha, no vrlo brzo se pretvara u indie-rock/ punk s nimalo specifičnim karakteristikama



Još malo starinskog punka "Agitate", pa umjerenog tempa naslovne "Black dog", pred kraj dolazi "Life by numbers" i to je praktički sav punk, tog, nazovimo klasičnog šabloniziranja koje auditorij jedino prihvaća zdravo za gotovo da je punk i ne smije biti ništa više, pa makar on bio i trom. Eh, "Johnny come lately" potpuno ispada iz te kategorije jer je dub/reggae s jakom psihodeličnom crtom, klavijaturama i elektronikom asocirajući na The Specials i prvi album UB40, a to baš i ne prolazi kod okorjelih punkera. "Heaven on Earth" je pak sladunjavi rock baladičnog raspoloženja, dok je završna "Psych'o'round" najizazovniji komad komponiran uz simfonijski orkestar u revijalnom valceru poput Straussovih plesnjaka!!! Jasno, ovo je za svakog punkera sramotno i nedopustivo, ali hej, bremzaj… Kompozicija je zavidne aranžmanske zahtjevnosti, te nimalo nije nekakav mačji kašalj. Dakako, ovo neće moći izvoditi na koncertima izuzev ako se neće koristiti snimljena instrumentalna matrica na koju će Tim V svojim prepoznatljivim, vrlo uglađenim londonskim akcentom polumelodično sricati lucidan libreto. Ali, mišljenja sam da bi mogao biti kamenovan pred onima s nižim IQ koji ovakav avanturizam ne razumiju, a još manje priznaju kao umjetničku slobodu…

Ne, ovo nikako nije loš album. Iskren je, osjećajno napucan mentalnim problemima lockdowna, gubitaka voljenih i emotivnim prazninama koje ostaju nakon toga, a žanrovski šarolik s nekoliko pogođenih himni, te ne treba tražiti "Borstal breakout", "Hey little rich boy", "Hurry up Harry", "Angels with dirty faces", "If the kids are united" ili "Hersham boys". To su bila sasvim drugačija vremena od ovih današnjih gdje je samo važno preživjeti. 'Crni pas se dovukao prijatelju, za tebe i mene'…

Naslovi: 1.Good morning world, 2.Blood on your hands, 3.Rule Britannia, 4.The world of Mr.Grey, 5.Sings of the time, 6.Agitate, 7.Black dog, 8.Johnny come lately, 9.Heaven on Earth, 10.Life by numbers, 11.Psych'o'round

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 09/05/2021