Sean Derrick, ako ste ga imali prilike slušati, od stotina i stotina realiziranih radova uglavnom ponavlja jedne te iste lo-fi metode: loše produciran, bolje rečeno neproduciran zvuk baziran na improvizacijama nastalim na licu mjesta, vjerojatno bez neke detaljnije ili konciznije pripreme.

Ovaj zapis nastao je više od pola godine prije Covid-19 pandemije, 25.VIII 2019. na festivalu Viertes Der Ungewohnten Musik u šumskom okruženju kao dio ekološkog pokreta za zaštitu kišnih šuma s deveteročlanim bendom nazvanim The S&M Accidental Orchestra Berlin, a u njemu su kroz instrumentarij poredani kontrabas, električna bas gitara, akustična gitara, synth, elektronika, violončelo i ženski vokal Lorene Izquierdo Aparicio, dok sam Derrick opslužuje zvuk svojim gitarskim distorzijama, te je naveden kao dirigent. Dakako, ovo niti u kom slučaju nije nekakav konvencionalni orkestar ili ansambl, a glazba uz najbliži art opis odgovara elektro-akustici, međutim stilski je daleko više usmjerena ka ekstremnom noiseu s drone elementima koji su prodefilirani u poprilično brzim minimalističkim intervalima što se, za razliku od klasičnog drone stila ne repetiraju, već dinamički slijede dadaistički tok da ono što je već odsvirano ne valja ponavljati. U tome i ima jasne prednosti koja daje primamljivost i uzbudljivost slojevite nepredvidljivosti bez nekih suhoparnih stereotipova koji ovakav stil znaju, mahom redovito, odvući u slijepu ulicu bezglavo se vrteći u krug.

Zvukovi naprosto klize grubim obrazinama u kojima se ne traži melodija i konvencionalna 'ljepota', već odokativno zacrtani sklad neuobičajene simfonije odigrane bez ikakve unaprijed pripremljene partiture. Kroz ovih nešto više od pola sata teško je prepoznati što točno koji instrument izvodi, posebice akustična gitara koja je, vjerojatno uštekana u neki amplificirani sustav. Ajde, na nekim trenucima se osjete neuroze kontrabasa, elektronski noise efekti i sasvim prepoznatljiva gitarska škripa, te semantičko - zavijajući ženski vokal, međutim, koliko se može uočiti, obligacija instrumentalista nije ovdje u svojstvu određenog tonskog registra 'čistoće' nego u konfiguraciji kreiranja što veće i jače buke koju u tek rijetkim momentima Derrick usmjerava na kraće ambijentalne periode.

Od početka do kraja sve je nafilano kakofonijom, čestim abrazivnim kaosima i dramatičnim stupnjevanjima sa što više noiserskih frekvencija. Premda sve ovo funkcionira kao grubo iscrtana i odsvirana de-kompozicijska simfonija, smisao je potpuno pogođen.

Naslovi: 1.Viertes festival für ungewohnte Musik A+B (online-audio-converter.com)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 08/04/2021