Ha, pa bezrezervno bi bilo reći 'znao sam'... Još davno, kad su Blake Judd i njegovi omrznuti Nachtmystium širili horizonte black metala na sjajnim eksperimentalnim albumima tijekom pretprošle i prošle decenije koketirajući s dance, indie-rock, elektronikom, post-rockom, psihodelijom (ne zaboravimo niti krucijalne varijacije na album Pink Floyd "Meddle"), dalo se jako dobro razaznati kako se u tom tada mlađahnom plavokosom vražićku krije 'pop' i dark-gothic nobles s evidentnom ljubavlju ka Robertu Smithu i The Cure. Oni pravi metalcli, pogotovo pocrnjeli blejkeri zadojeni u sprege satanizma, crne magije, okultizma, Burzuma, Bathoryja, Venoma, Mayhema, Darkthronea, Merciful Fate, Dimmu Borgir i inih sustavno su negirali tamo neki šminkerski pop darkeraj na uštrb vlastitog etničko-pogansko-mizantropskog stava o svemu i svačemu što je sasvim u redu i principu svjetonazora. Tak i treba biti.

I sad, desilo se to da su Blake Judda doslovce posrali (vrlo slično kao i jadnog, ni krivog, ni dužnog Scott Connera Malefica - Xasthura, jedno vrijeme bio morbidni urlator Sun O)))) pa se mladić samo s 32 godine na plećima povukao iz glazbe, 'ko vas jebe majmuni glupi', a Xasthur je nekoliko godina ranije na svojoj myspace stranici napisao da se povlači u neo-folk akustiku i nikakva šteta neće biti ako od tada aktivnih 17.000 black metal izvođača u svijetu jedan manjka. U njihovim aspektima revolti su bili opravdani - obojica su izlazili nadebelo van klišeja stvarajući novu perspektivu osvježavajući žanr eksperimentima i doticajima s drugačijim, ne-metal strukturama jer svaki pronicljivi autor zna točno kada je vrijeme za neke remonte i generalke. A Dimmu Borgir su si napravili kontru i zasrali se generalno otišavši u velebnu komercijalu s posljednjim, čak 8 godina pripremanim albumom "Eonian", slobodno kažem, odi mi u simfonijsku pičku materinu s takvim black metalom poput Queen, hahaha...



Ne bih htio nešto coprati o Behemoth kad su im posljednja dva albuma izuzetna, a evo, htio sam se prisjetiti što sam napisao za posljednji "I Loved You at Your Darkest" (2018), recenzija je objavljena 11.X 2018., ja uredno imam posložene foldere sa textovima na vlastitom PC-iju, točno po datumima, baš poput dnevnika unazad 18 godina Terapije i tražim original, ali vidi vraga, nema ga. Kako ga nema? Jako dobro se sjećam da sam s oduševljenjem slušao i pisao recenziju, albumu sam dao 9/10 i bio mi je no.5 za 2018. godinu na listi najboljih inozemnih albuma. Omiljena psovka mi je 'jeba mu Stiven ćaću u kućnom ogrtaču', a psovka je došla odavno, ajd' zamisli, baš je vezana uz Poljake. 1986. se igrao Mundial u Meksiku, gledao sam sve utakmice na TV (Jugoslavije nije bilo, u kvalifikacijama smo ispali od Bugarske i DDR-a), a na poluvremenu i nakon utakmice redovito su bili komentari iz studija. I baš se igrala utakmica Engleska - Poljska, završilo je 0:0, a gost u studiju je bio čuveni beogradski zabavljač i voditelj Milovan Ilić - Minimaks koji se 1982. čak slikao potpuno gol sa šeširom i kišobranom preko genitalija za teen magazin ITD kojeg su kupovali šakom i kapom i moji vršnjaci, a i ja, svi smo kupovali ITD, bio nam je poput današnjeg interneta. I pitaju sad sportski komentatori Minimaksa šta misli o utakmici, a kaže on 'ja gledam i samo čekam kad će uletjeti Stiven', ha-ha-ha! Da pojasnim: Stiven je bio igrač engleske nogometne reprezentacije, ali i gay iz tada omiljene sapunice "Dinastija" koja se baš u to vrijeme emitirala na jugoslavenskoj televiziji, a glumio ga je plavokosi ljepotan Jack Coleman (prvu ulogu je imao Al Corley) kome ta uloga nije nanijela ama baš nikakve štete. Proslavio se u nekoliko odličnih filmova ("Spawn", "Time under fire", "The contract", "The tank", "Rattlesnakes") i kako je ostario, ama baš više nitko ga se ne sjeća kao gay momka iz "Dinastije"... Ampak, kaj su Behemoth napravili, jeba ga Stiven? Prije svega, jednu odličnu obradu kultnog klasika The Cure, pjesme koju kako sam kazao u uvodu, pa valjda svatko mora znati ako je išao tokom 80-ih u diskoteke gdje je svaki iole pametniji i hrabriji DJ puštao The Cure, a ak' nije, moje duboko, duboko saučešće kakvo svaki dan na poslu dijelim prema glazbenim urednicima na hrvatskim radio programima od kojih ne znam koji je lošiji u tom pogledu jer sustavno zaobilaze esenciju imajući štrebersku listu od 200-300 pjesama koje se stalno vrte. Najbolji je, jasno, Radio Student, tu nema dvojbe. Da se oni prijave na listu kandidata za predsjednika ili premjera, odma bi glasao za njih: glazba i stav dovoljno govore o identitetu, a baš stoga što su se Adam Nergal Darski (vokal, gitara), Zbigniew Inferno Promiński (bubnjevi) i Tomasz Orion Wróblewski (bas) odlučili obraditi ovu pjesmu uopće ne treba čuditi. Black metal, kako je ukazivao Black Judd, ima sve uske konotacije uz gothic, dark i post-punk. To je gotovo pa isto samo u 'feršlanim' varijantama, a Nachtmystium su čak i obradili Joy Division, ako se sjećate "The eternal".... Bila je negdje 2012., pao sam na guzicu...





Ova obrada "A forest" je nešto najubjedljivije i najbolje cover ostvarenje koje sam ikada čuo; ovaj poljski bend, moj, slavenski, oborio je šminkerske teze patetičnih darkera i brit-popera, indie-rockera i ucviljenih fejkera kakvih ima na milione, a svi znaju i The Cure i "A forest". Radi se o pjesmi, izvedbi i stavu. Behemoth su Smithu i The Cure dali bezgranično poštovanje opovrgavši tezu da je black metal bauk. Nije. I to uistinu ne može bilo koji black metal izvođač napraviti. Sami spot, ako ćete ga pogledati je dramatičan horror od samo 6 minuta. Na EP-iju su još 3 pjesme, live verzija "A forest" (u obje gostuje švedski Niklas Kvarforth iz malo znanih bendova Shining, Skitiv, Anaal, Nathrakh, Diabolicum, Den Saakaldte, Funeral Dirge, Bethlehem, Take...), a to je i prava stvar ovih Poljaka da pred publiku izbace jakog budućeg aduta. Pjesme "Shadows ov ea cast upon Golgotha" i "Evoe" su njihovi klasični black komadi, vjerjatno najava novog ili 'otpatci' s prošlog albuma, ali super funkcioniraju u vremenu 'budi siguran i pozitivan od Covid-19'. Produkciju imaju fantastičnu. Behemoth su bezrezervno naši najbolji black metal Slaveni i trebamo ih konačno kad ova kriza splasne vidjeti i u našoj metropoli (bili su 2012. na Metal Festu u Zadru s kojeg nitko nije izvještavao, jeba mu Stiven ćaću).

Meni su Behemoth fenomenalni. Kraftwerk black metala. Ama baš ništa ne treba. Savršenstvo s ovom obradom.

Naslovi: 1.A forest (feat. Niklas Kvarforth), 2.A Forest, live (feat. Niklas Kvarforth), 3.Shadows ov ea cast upon Golgotha, 4.Evoe

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 01/06/2020