Na istoj onoj kompilaciji koju je kum spomenuo prije neki dan, meni se zaljepila za uho pjesma grupe MAPS, te sam nebudi lijen krenuo u potragu za ostatkom materijala ovog benda. U međuvremenu sam saznao da iza tog imena stoji James Chapman, dakle "one man bend" u principu.

Ono što još više zapanjuje, a što dolazi do izražaja tek nakon slušanja albuma, jest činjenica da je album koji obilluje elektroničkim zvukovima, loopvima i ostalim elektrodžidžamidžama, snimljen bez upotrebe kompjutera. I to na 16 kanalnom snimaču (tako piše u press materijalu…).

Produkcije se uhvatio Valgeir Sigurdsson (Bonnie 'Prince' Billy, Bjork) a promixao Ken Thomas (Sigur Ros, Hope Of The States) i dobili smo prekrasno atmosferično djelce, koje u većini svog trajanja priziva u sjećanje (vrlo rado) početak devedesetih i bendove kao SLOWDIVE, MY BLOODY VALENTINE ili SPIRITUALIZED, samo u modernijoj i ispoliranijoj varijanti.

Među pjesmama prednjači epska Elouise uz koju sa samo zatvorenim očima mogu otputovati kamo god zaželim. So Low So High, koja otvara album, podsjetila me na odličan album Contino Sessions benda/projekta DEATH IN VEGAS, It Will Find You je još jedna od mnogih posveta Kevinu Shieldsu i njegovim MY BLOODY VALENTINE, dok su To the Sky i Back & Forth klasične pop pjesme, lijepe i uvijek drage za čuti. Za kraj su ostavljene dvije podugačke, Don't Fear i When You Leave, na kojima najviše dolazi do izražaja poveznica s Islandskom školom glazbe.

U usporedbi s ovogodišnjim elektro projekt/bendovima, onda je We Can Create za koplje bolji od ovogodišnjeg AIR albuma ili odličnog iznenađenja OneTwo, što mu odmah daje barem za pola veću ocjenu od spomenutih.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 06/06/2007

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Obavezno slušati: Elouise, So Low So high